Sve je to tako... Predvidljivo. Povijest ide svojim unaprijed zacrtanim putem, mi buducnost ne znamo, ali je lako po nekim znacima predvidjeti što bi se moglo vec u skoroj buducnosti dogoditi svijetu, nama. A nekako sve upucuje na to i gotovo da se miris baruta osjeca u zraku. S jedne strane mi, ohola i bescutna zapadna civilizacija kojoj vise ni Bog nije potreban, samoj sebi je toliko dostatna, a s druge strane oni, siromasni, ponizeni i to svednevice sve vise. Kraja svojoj bijedi i izlazak iz toga stanja ne vide. Žrtve su neviđene povijesne pljacke koju nikakvim medjunarodnim pravom ometane provode multinacionalne kompanije, te strasne tvorevine, Frankensteini zapadne liberalne ekonomije koji su se oteli kontroli i sada bez truna morala,srca i casti gule do gole koze ionako vec osiromasene ljude, nasu bracu s juga, a rezultati njihova poslovanja najocitije se vide na kosturima izgladnjele africke djece ciju nam sliku mediji vjesto drže daleeeeeko od ociju. Da nam ne pokvare rucak i tako izgube potencijalnoga gledatelja. A sve to spada u trzisno natjecateljstvo. Ali preracunali smo se. U svojoj oholosti i individualizmu - kak se ono veli mi danas raspolažemo znanjima kao nikada ranije u povijesti, ali smo postali još gluplji - eto, pa smo zaboravili osnovno: bez djece nema buducnosti. Jednostavno, zar ne. Ali mi smo pregazili sve vrijednosti. Pa i pravo na život. Nerođenog bića. Naša budućnost lezi raskomadana u kontejnerima iza brojnih bolnica, tih stratista najstrasnije civilizacije u povijesti ljudskog roda. A buducnost ce biti oni - siromašni, što u sve većem broju naviru na nas kontinent, njihov je pritisak na granice neizdrziv i samo je pitanje trenutka kada ce ta izmisljena barijera popustiti. No to je tek jedan od scenarija, drugi gledamo ovih dana, nemiri u Francuskoj. Oni, Arapi, ne daju se oni. Oni su spremni sve ovo srusiti. I srusit će, jer smo mi vec nemocni pred njima. Bolje zapravo da odmah polozimo oruzje jer vodimo uzaludnu bitku. I zapravo je to tek pocetak. Drukcije nije ni moglo biti. Ma sigurno da im se moze oduprijeti, ali kako smo mi Europljani ljudi postali teski mekusci i uz to, kao sto rekoh, nitko vise, ili tek mali broj, radi na vlastitoj izgradnji i rastu u kreposti. A jakost, to je krepost. Ali gdje smo pogrijesili? Po pitanju zena, misle neki. Da, da svaka je civilizacija pala na pitanju zena. I nasa ce. Civilizacija majki ubojica, cedomorki. Civilizacija žena nerodilja. Ishod je u svakom slučaju isti - Europa djece nema. Europska su djeca Arapi, Kinezi, Afrikanci, Romi... Eto slike buduće nam Europe, pučanstva Europe budućnosti.
Možda su to tek potpuno neutemeljena predvidjanja covjeka koji je vlastitim umom uspio otkriti tek par segmenata cjeline beskrajnog mozaika, pa vidi pogresno. Ili je to zato sto se tako jadno osjecam danas. Ili...
I B, oprosti mi!!!
Post je objavljen 06.11.2005. u 21:42 sati.