Evo vidim da ovaj blog posjećuje još netko (u jednini:)) osim mene. Ah, kako sam sretna zbog toga. Bit će da je netko zalutao. Uglavnom.... da kažem da nemam inspiracije za pisanje, bila bi to laž, obično mi se kad trebam nešto napisati milijun misli vrti glavom, pa ne znam o čemu bih uopće pisala. Ok, ako je ovo vrsta web dnevnika. Moj bi bio dosadan. Ruku na srce. Nisam filmska zvijezda, nisam rock zvijezda, nemam dečka s kojim ih održavala dramatičnu vezu punu neočekivanih događaja, nema ljubomornih ljudi koji mi pokušavaju zagorčati život. Ajoj, zašto?:(
Imam samo malu hrpu glupih svakodnevnih problema, a opet ni to ne mogu nazvati problemima kad vidim kroz što polaze ljudi oko mene. U svakom slučaju...
Još je jedan vikend prošao. Izlazila sam u subotu, vani je bilo ok, nisam dugo ostala , do 12. prvi put nakon dugo, dugo vremena da sam odabrala ne otići u disko (riječ disco me podsjeća na one šarene kugle što se okreću, onu nepodnošljivu disco glazbu iz 70-ih i 80-ih, ili u najmanju ruku na abbu i deena, pa možda bolje da kažem noćni klub. A opet noćni klub me podsjeća na cure koje plešu oko štange, mada to još nisam vidjela... ) a da ne duljim, club koji radi iza ponoći.
Uglavnom....sad jesam li ili nisam nešto propustila što nisam išla, nemam pojma.... Vjerojatno nisam, jer u mom dugom stažu izlaženja nikad se nije dogodilo nešto jako, jako zanimljivo. Joj, jedva čekam kad ću na faks, da se udaljim od ove rupe-mog ''grada'', gdje se nikad ništa ne događa, gdje se samo možeš utopit u masi. Nije baš tako strašno, ali ova monotonija mi ide na živce.
Sad da ne ispadne da sam jedna od onih što kukaju nad svojom teškom sudbinom najobičnije osamnaestigodišnjakinje, nisam to. Već sam jednostano u onoj fazi kad vam svakodnevica postaje naporna jer je jednolična, i kad ste izgubili svaku vjeru da bi u bliskoj budućnosti mogao naići napokon neki super tip i malo promijeniti ovu rutinu.... nisam očajnica kojoj treba veza da bi bila sretna, ali ide mi na živce neiskrenost da su neki ljudi-sretniji sami. Ok, mogu reći da sam sretna osoba, zadovoljna sojim životom, ali ne mora odmah značiti da sam totalni promašaj ako s vremena na vrijeme poželim imati nekoga? A jebeš to...:( jebeš sve. Koja mudra misao za završetak posta.
Post je objavljen 06.11.2005. u 16:46 sati.