...Ljudi su pricali da bi srpske snage dosle u selo,nasli ljude sa svojih popisa,i ako bi im neko ponudio novac u zamjenu za zivot,onda bi se oni najprije radiovezom culi s nekim,a potom bi zarobljenicima
kazali da novac stave u dzep,jer ce im mozda zatrebati,govorili su.Te bi ljude zatim obicno dvojica odvela dvjesto metara od kuca i tu bi ih strijeljali.A hiljadu-dvije maraka bi im,naravno,uzeli iz dzepa.Jednog mog skolskog kolegu Srbi su jednog dana vodili iz mjesta u mjesto da ih opsluzuje,da im nosi vodu,onda su ga ne strijeljali,nego iskasapili nozevima.Niko od nas nije mogao shvatiti zasto su bas njemu to ucinili...
...U neke kriticnije dane,kada su se u nasoj blizini-na udaljenosti od 10-15 kilometara vazdusne linije-dogadjala granatiranja i cula pucnjava,onda smo morali spavati izvan kuce,moralo se tokom dana boraviti u sumi.U kuci smo,kada je trebalo nesto pojesti,sjedili uz veliki oprez,drzali smo straze...Treceg
aprila,negdje iza ponoci,ovi koji su drzali strazu,dosli su i kazali mi da mi gori kuca.A kuca mi je od mjesta gdje sam se tada nalazio bila udaljena oko dvjesta metara,ali odvojena od kuca moje sire obitelji.Gledao sam bespomocno kako mi kuca gori,ali bilo je kasno za bilo kakvu intervenciju.Poslije su mi pricali da su te noci pred mojom kucom vidjeli dva automobila s ugasenim svjetlima,razbili su vrata i ubacili nesto u kucu,koja je potom izgorjela.Srecom,poslije tu nije bilo vecih paljevina,ocito su namjerno izabrali moju kucu...
Post je objavljen 06.11.2005. u 08:05 sati.