Matvejević mi sjebo koncept. Reko sam na ovim stranicama prolazi samo velepozitiva, a sad moram čašicu žuči prolit, jerbo se dotični gospodin popišao na moj teritorij...
Dakle, kaže doktor svega i svačega, intelektualac par ekselans, sveznalac sui generis, da ne priznaje sud koji ga je osudio. Ja obično mlatim po pizdarijama, no ovaj puta ne mogu preskočit. Navedeni gospodin ima pravo koju god oće budalu nazvat budalom, i kakvog god kretena nazvat kretenom, ali... Ali svaki kreten i svaka budala ima pravi tužit ga za uvredu i klevetu.
Ako osoba bude tužena za uvredu ili klevetu sud odlučuje o osnovanosti zahtjeva. Da li je sud priseban i razuman, nije na meni da cijenim. Ali nije ni na g, Matvejeviću. Isti je naime nepravomoćno osuđen za kajjaznam klevetu ili uvredu. Nije niti bitno. Bitno je da e-he-hej naš drug nadnaravni intelektualac u nevjerici vrišti o zlu koje ga je snašlo, a za njim jato pataka po novinama grače i pače da kakva budala je uopće mogla takvog znalca i veleznalca osuditi. Kakav je to idiot sa samo desetak-dvadesetak godina iskustva kao sudac mogao izreći uvjetnu kaznu takvoj nadnaravnoj individui. Jerbo pisci su po defaultu pametniji o svih i znaju sve o svemu. A da bi bio vrhunski pisac moraš imat ego veličine Čomolungme. Ili barem Ararata. Naravno da ovakva presuda nema smisla ni osnova ni zdravog razuma, zato naš veleintelektualac može reći da ne priznaje legitimitet suda. Takvi debili nemaju ni prava niti legitimiteta njega osudit. Jerbo je svaki pravi intelektualac iznad zakona. Zato se on neće udostojit uložiti žalbu na presudu, jer bi time priznao legitimitet sudu. Mislim, koji to sud ima pravo njemu suditi.
Stop. Stani. Stoj. Ajmo polako iznova. Kakve sudovi, kakve žalbe, kakvi bakrači. E pa evo moje mišljenje.
Naš sudski sustav poznaje dva do tri stupnja kaznenog postupka. Sud prvog stupnja provodi dokaze i donosi odluku na temelju zakona i provedenih dokaza. Sud drugog stupnja povodom žalbe stranke na čiju štetu je donesena presuda utvrđuje da li je sud prvog stupnja donio pravilnu i zakonitu odluku, te da li ju je valjano obrazložio. Treći stupanj se pojavljuje samo u rijetkim i izuzetnim situacijama. Da li je zakon razuman i normalan nije na sudu da odlučuje. On je tu jednostavno da primijeni zakon. I tako ti jadnici primijenjuju zakon dan za danom i godinama odlučuju o nebrojenim ljudskim sudbinama sve dok ne dođe kolega općepriznati veleintelektualac, koji kaže da ne priznaje ovaj sud koji je donio presudu protiv njega, halo, protiv NJEGA. A samo je nekom čovjeku rekao da je ovo i ono, i to putem javnog glasila, da svi znaju. Budući je on najpametniji u Hrvatskoj sigurno je u pravu. Jer ako ne možeš nekom reći šta misliš o njemu putem javnog tiska onda kao da nisi ni živio. Jer sam kukavice i naivci govore takve stvari direktno u facu. I sad zbog ovog drskog suca čovjek je sad izvan sebe, jer iduće dvije godine ne bi putem novina smio ni jednom kretenu reći da je kreten. Koliko li samo treba samokontrole za tako nešto.
Ajmo dalje, ako te nekakav, tko zna kakav, sudac prvog stupnja osudi za nešto, imaš pravo izjaviti žalbu. Ako sud drugog stupnja ne prihvati tvoju žalbu možeš ili izjaviti izvanredni pravni lijek sudu trećeg stupnja ili podnijeti ustavnu tužbu zbog povrede tvojih prava. Ako ni to ne prođe uvijek postoji sud u Strazburu. To je negdje u Francuskoj. Da ne govorim o mogućnosti postavljanja zahtjeva za utvrđivanje ustavnosti zakona Ustavnom sud, koji može čak i ukinuti zakon. Ali gospoda koja imaju utjecaja u tisku nemaju potrebe boriti se sredstvima koja im zakoni pružaju, kada imaju svoj jaki glas. Oni su isto iznad sistema. Jer kakav je to sistem koji radi neke stvari koje se njima ne sviđaju. Bu-hu-hu, tugo i čemeru. Ubijaju im pravo na izricanje svog stava u medijima. Kakva je to država koja ti ne da da po svim novinam razglasiš da je nekakav idiot idiot, a talibanu taliban. Ne pamtim daleko, ali volio bi znati da li je drug Matvejević, koji je čovjek u godinama i zasigurno je živio u komunizmu, urlikao kada su ekipu odvodili na Goli Otok zbog Vilo Velebita, Ustani bane i sličnih koljačkih genocidnih pjesama. Da li je svoj intelekt prostituirao po novinama kako bi zaštitio Štefa koji je Joži rekao da je debela ljenčina. Jer, iako je Štef bio sto posto u pravu, dobio je uvjetnu kaznu, ili kako bi g. Matvejević rekao uvjetovanu kaznu, jer je očito da on zna i gramatiku za klasu bolje od zakonodavca i svih nas ostalih bijednih smrtnika.
Ako mogu i razumjeti g. Matvejevića koji se našao u poziciji da brani svoja prava kao čoeka, ne mogu shvatiti čopor pasa koje laju na svaku karavanu koja prolazi kroz grad. Kako ti ljudi mogu baš uvijek biti u pravu. Kako to da se uzlaju tek kad im to odgovara. Može li pravo na javno iskazivanje svoga mišljenja biti opravdanje za besmisleno laprdanje. Hoćemo li postati Amerika, pa da moraš pazit da ne prdneš u autobusu, jer bi te neko mogao tužiti za povredu prava na disanje čistog zraka, ako dotični kisik uopće može biti čist u javnom prijevozu. Sve su to pitanja koja nikoga ne zanimaju, jer tko još čita novine. A i ti šta kupuju novine čitaju samo naslove i gledaju slike. Zato je i moguće da postoji 24 SATA - novine za imbecile.
Da budem pošten, iako smatram da svatko mora biti odgovoran za ono što kaže u javnosti, jer čak su i intelektualci dovoljno inteligentni da shvate da ono što kažu u javnosti ima nekakav utjecaj na druge ljude, ipak mislim da kazna zatvora, pa makar i uvjetovana, ovaj uvjetna, nije primjerena ovom kaznenom djelu. Mislim, ići u zatvor zbog nečeg što si rekao ili napisao, to može pasti na pamet samo nekakvom frustriranom boljševičkom aparatčiku, koji se pokušava uvući u guzicu nekakvom komesaru sa dva osnovne... sreća u nesreći je da danas nisu neka druga vremena, jer bi mi tada za ovo što sam napao neke kakti eminentne ustanove i drugove UDBA kucala na vrata.
Post je objavljen 06.11.2005. u 01:07 sati.