Vraćali smo se s utakmice u Đakovu i po običaju krenuli u vožnju po Osijeku. Naime, ne upoznajemo grad, već razvozimo cure kako bi što prije stigle kući jer moraju učiti, a neki ići i u noćni izlazak. Tako smo i odvezli pčelicu Maju do Vrbaske. A kako je to kod moje Dunavske tako sam iskoristio priliku da se i tamo provozam i održim ekipi petominutni školski sat iz povijesti Šangaja. To je inače dio Osijeka istočno od Vinkovačke ulice i zapadno od nekadašnje Klajnove, a danas Trpimirove. No, za mnoge poznatije kao industrijska četvrt. No, Brico, koji je još u petak uhvaćen u nemilosti kako mulja, izleti da joj taj dečko zbog kojega mulja stanuje na 80. Mislim kućni broj. A ono se provozasmo, i imamo što vidjeti. Brico bi se mogla dobro udati da se sada udaje. A kako baš nije brza, teško da će iskoristiti takvu priliku. A kako je Brico u stvari mala dobroćuda tinejđerska lažljivica tipična za te krizne 17.te godine, ali u duši izuzetno draga i poštena djevojka, i prava, barem mi se čini prijateljica koja se nikada neće naljutiti. Ni taj njezin dečko vjerojatno nije svjestan koji dragulj ima u rukama. Ali, ko i svi dečki jednoga dana će kukati kada izgubi pravu curu. No, da se vratimo u vožnju po Dunavskoj. Stali smo ispred kuće bricinog momka. Gledaju cure što radim.
- Pa, Brico izađi, reko ja njoj. Pukla je od crvenila ali nije se dala smesti.
- A ljudi pa idi kod njega. Ja ću reći tvojim starcima da smo se zadržali u Đakovu, navalio ja.
No, a kada sam tek počeo trubiti kombi se tek dobrano zatresao od smijeha. Ma cure su i zaslužile malo zajebancije. Štrebanje, škola, faks, roditelji. Svi im pametuju pa neka se malo istresu. No, da je tu bila jedna Janabo primjerice, ili pak Krista ne bi se ja usudio tako zezati. Nastavili smo dalje.
- Treneru dajte mi za poruku, zapiskutala mi je iza leđa Brico dražesnim glasom koji je odavao dobričinu.
- No, Danko, dodoj taj mobitel, kažem ja svom liberu. Ma znao sam da do ušiju zaljubljeni Brico šalje SMS zvom dragom. I ostatak razvoja protekao je u gud atmosferi. Moram priznati da bez obzira što takvi trenuci guše moj autoritet uživam kada nije napeto i preslužbeno. No, kada sam baš istovario Bricu kod Doma zdravlja u Višnjevcu, mojoj generaciji bolje znano kao baza dijela 160 brigade, čujem dobro poznati zvuk. Stigla poruka. A ono piše:
Reci ti treneru da ne zajebava. Vidimo se onda kasnije. pusa. volim te.
Siroti dječačić nije ni pomislio da je Brico u tako dobrim odnosima sa svojim trenerima da je mobitel posudila od njega. Pa vratio SMS na isti broj.
I evo osim današnjih 3:0, pa podnevnih 8:1 kada je u nogometnoj utakmici limača Grafičara i Metalca i moj sin sudjelovao s 2 gola i 4 asistencije, vrhunski završetak dana. I saznanje da se oni dvoje vole. Dosad sam znao da voli Brico, ali mi je drago da voli i druga strana
Post je objavljen 06.11.2005. u 14:09 sati.