Marketing
88 godina
"...Hoće li sloboda umeti da peva
kao što su sužnji pevali o njoj..."
Branko Miljković: "Poeziju će svi pisati"
U noći sa 6. na 7. 11. 1917. započela je oktobarska revolucija (po starom kalendaru 25.10) u Petrogradu. U školi smo učili jedno, u stvarnosti je bilo po svoj prilici malo drugačije, mnogi detalji su još uvijek misterija (poput Lenjinova povratka u zemlju uz pomoć Njemačke vlade i sl).
Uspostavljena je prva socijalistička zemlja u svijetu, i započeo je plamen revolucije koji se ipak nije proširio na cijeli svijet (iako se nadobudno pjevalo "Amerika i Engleska bit će zemlja proleterska"), ali je definitivno ljudska povijest krenula novim tokom.
88 godina nakon toga, SSSR više ne postoji, socijalizam kao poredak je propao, uspostavljen je novi svjetski poredak, najbolji reper je bijelac, najbolji igrač golfa je crnac, Njemci ne žele u rat...
Teško je reći što je uzrokovalo propast socijalizma, u kojem sam i sam živio.
Čini se da je ipak društveni poredak bio ispred svog vremena i ispred svijesti ljudi. Imao je velike manjkavosti, ali najveća mu je bila ta da je previše vjerovao u ljude i njihovu svijest i savjest.
Postulat "svatko prema mogućnostima, svakom prema potrebama" je možda u nekom utopijskom društvu suvisao, ali ovdje nije našao na plodno tlo. U stvari jest u onom dijelu da su svi htjeli od sistema zgrabiti koliko im treba, ali nisu se potrudili dati koliko su mogli. Umjesto toga, svi su se prihvatili maksime "Ne mogu me tako malo platiti kako mogu malo raditi".
I vjerovao je u ljude i polazna točka je bila da su svi jednaki i imaju jednaka prava (to uglavnom piše u svim poveljama i zakonima i ustavima, ali u socijalizmu se tome idealu ipak malo više prišlo. Nije se dostigao, ali mu se bilo puno bliže no što će SAD ikad doći).
Gušio je privatnu inicijativu, bio je protiv religije (ne u mjeri da su se crkve palile i rušile, što se dogodilo na ovim prostorima istog trena kad se sistem raspao), propovijedao je besklasno društvo ali je postojala samo jedna partija (nije mi bilo jasno čemu služi ako smo svi isti i nema razlika među ljudima), tržišno razmišljanje i tržišna ekonomija su bili u povojima, ponekad je bilo nestašica, nismo mogli slobodno kupovati devize, samoupravni socijalizam je bio totalni promašaj...
Ali, imao je izrazito izraženu socijalnu komponentu, zdravstvena zaštita je bila na vrlo visokom nivou, zaposlenost je bila vrlo visoka, radnička prava su se poštovala i bila su maltene svetinja, školovanje je bilo besplatno, stambeni problemi su se rješavali društvenim stanovima, stopa kriminala je bila vrlo niska, na ulici smo bili sigurni, mogli smo se kretati kamo i kako smo htjeli. Nije se na ljude pucalo zoljama po cesti, nisu se svakodnevno pljačkale banke niti ubijali ljudi, nisu stotine ljudi preko noći ostajale na cesti, niti su se neki ljudi preko noći obogatili na njihovim tragedijama.
Može se govoriti o tome je li to sve pozitivno o čemu pišem bilo na realnim osnovama ili nije, ali je bilo, i postojalo je i živjeli smo u tome. I nismo živjeli tako loše kako nas sad žele uvjeriti. I nije bio tako veliki mrak kako nam sada govore, niti nam je s dolaskom svjetla odmah svanulo sunce u svoj svojoj ljepoti i sjaju.
Što je najvažnije, išlo se prema naprijed, standard je rastao, a i razina ljudskih sloboda i prava se povećavala. Opet se vraćam na svjetskog policajca, koji se nalazi prozvanim govoriti o ljudskim pravima i slobodama u svijetu, a s druge strane je u stanju gotovo polovicu svoje populacije držati potlačenom. I kada je započeo drugi svjetski rat, bez ikakvog razmišljanja su 100 000 svojih građana japanskog porijekla potrpali u logore. Prvi crnački guverner izabran je na današnji dan 1989. godine (Douglas Vilder, Virginia, demokrat).
Kada se Bill Clinton borio za drugi mandat 1996. godine protiv republikanca Boba Dolea, u obraćanju američkim biračima je rekao da se zapitaju žive li nakon 4 godine njegova mandata bolje no što su živjeli prije toga i da glasaju na osnovu tog odgovora.
Demokrati su u svojih 8 godina otvorili preko 20 000 000 radnih mjesta, ali su uprkos tome 2000. američki birači odabrali republikanca za predsjednika (bilo im je bitnije to što je demokratski predsjednik bio malo nestašan sa pripravnicom i nije zastupao temeljne američke vrijednosti onako kako ih pretstavljaju republikanci).
Tako da mi se čini da je Miljković postavio jedno univerzalno pitanje, na koje se može isto tako dati univerzalni odgovor:
"Neće"
Ovako izgleda naš trg (bivša autobusna stanica) bez lipe. Simptomatično je ono što se sa lipom dogodilo. Budimo relani, trunula je godinama i godinama, nije bila ničija i nitko se o njoj nije brinuo, i sad kad je nema smo shvatili što smo propustili napraviti i kako je nepovratno nestao dio naše povijesti. Mikrokozmos naše zbilje i simbol naše današnje situacije.
Post je objavljen 07.11.2005. u 00:01 sati.