Već 328 milijuna godina leti pizda svemirom sa svojih 70 milijuna spermića. Alfa centauri, alfa kentauri, alfa mauri, kalfa i kalif, proletjeli su pokraj nje, a ona je mirno stajala u vakuumu svemira. To je relativnost. Pizda je ipak projurila brzinom svjetlosti pokraj ovih sazviježđa, a zajedno s njom i 69 milijuna 999 tisuća 999 spermića, dok su alfa centauri, alfa kentauri i ostali stajali tamo gdje jesu, ali ne zadugo jer se svemir još od velikog praska širi.
Primijetili ste da jedan spermić u letećoj svemirskoj pizdi nedostaje.
Prolazeći kroz sunčev sustav, pritom se skrivajući u Halleyevom repu ledenih čestica, jedan je mikrofon zapjevao «Odlazim ti dušo, odlazim ti pizdo» i prilijepio se za pamučnu nit ultratampona ß820 kojeg je pizda u svojem svjetlosnogodišnjem terminu nemarno odbacila.
Halleyev komet nastavio je svoj put po sunčevu sustavu, a svemirska je pizda nakon desetak zemaljskih godina izašla iz njegova repa i nastavila svoj put prema sazviježđu u kojem je pospješen ubrzan rast svemirskih embrija.
Spermić Sid čvrsto se držao za površinu tampona i zajedno s njim lebdio u ravnini ekliptike. Kad su ušli u područje mjesečeve sjene, tampon je nakupio toliko svemirskih čestica da je bio pretežak čak i za vakuum prostor (sve je relativno) i survao se na mjesečevu površinu napravivši krater u krateru.
Osjetivši prvu silnicu mjesečevog magnetskog polja Sid se otkačio i nastavio lebdjeti udaljavajući se brzinom od 43 tisuće km/h.
Nakon nekog vremena privukla ga je sila teže jednog drugog svemirskog tijela i on se, umoran od svemirskog puta, prepustio sve bržem letu.
Zemlja.
Put kroz njenu atmosferu, nakon ledenog repa Halleyeve komete i ne baš ugodno toplog svemirskog vakuuma, bio je sve topliji. Ma vreo kao prasvemirska pizda koja se u svemirskoj nesreći zabila u četvrto sunce blizanca galaksije d54R.
Svemirski spermići zaštićeni su tankim viskoznim filmom sličnog sastava kao azbest, ali mnogo otpornijim na temperaturu.
Sid se nakon vrelog probijanja zemljine atmosfere zabio u nešto meko, toplo i vlažno.
Bila je to pravagina koja je već duže vrijeme ležala na obali jezera Tanganjika povremeno se osvježavajući u hladnoj vodi kunući vrelo sunce koje u Africi nemilo tuče.
Pravagina je bila u obliku lopte i jedina veza s današnjom vaginom homo sapiensa jest breskvasti oblik obrijane pizde.
Sretno se spustivši na Zemlju i vrlo duboko odahnuvši koliko to unutrašnjost prazpizde dozvoljava, krenuo je u istraživanje rumenog tunela.
Nakon nekog vremena, u ono vrijeme nebitnog (sve je to relativno), Sid je naišao na Egu, pražensku spolnu stanicu, pokucao na njena vrata i nakon nekog vremena (ono je relativno) metamorfozirao u prvog čovjeka Adama kojeg je susjed Jahvić prisvojio kao svojeg roba i onda mu nametao neka pravila koja današnja demokracija i zdrav razum ne dozvoljavaju.
Kakva čuda, kakvi bakrači…
(iako je isprve trebalo biti smiješno, ispalo je samo poučno i malčice provokativno)
Post je objavljen 05.11.2005. u 20:01 sati.