Pregled posta

balkane, balkane, balkane moj, budi mi silan i dobro mi stoj....

Evo da se opet javim.... Odlučila sam malo pisati o najboljem bendu svih vremena.... Pogađate??? Da, riječ je o Azri... Ako ste ikada čuli neku nihovu pjesmu sigurno ste shvatili koliko se razikuju od pjesmuljaka s hrvatske rock scene.... Njihove pjesme imaju riječi, ritam i smisao, kak bi reko moj stari.... Izdali su 16 albuma i sa ponosom mogu reći da ih baš sve i imam.... Žao mi je što nisam gledala film Kad MIky kaže da se boji (čula sam da je odličan), ali sam zato pogledala Sretno dijete.... Film je zaaakon..... evo vam nekoliko sitnica koje možda znate, a možda i ne znate o ovoj legendarnoj grupi....



Nije Azra poklopac drugim loncima!

Kao što je bilo za očekivati, ni val retromanije koja je zahvatila ove prostore na čelu s okupljanjem Bijeloga dugmeta, nije potaknula želju kod Johnnyja Štulića da okupi Azru te pogladi srca i uši onih kojima je njihova glazba bila bliža od Bregovićeve.

- Ne znam što da kažem... Mogao bih vam reći: "I tata bi sine...", ali to nije ono što osjećam - raspoloženo veli Johnny o kojem ovdje idu priče kao o egocentričnom i namrgođenom pustinjaku koji prezire sve i sva što dolazi iz ovih krajeva, a on samo ne razumije zašto nitko ovdje ne može shvatiti i ne tolerira mu da njega ta epizoda više ne zanima.

- Retromanija može biti neka moda, ali nije nikakav razlog da se Azra ponovno okupi. Nije to neko natjecanje. Nogomet je nogomet, a nije ni golf ni košarka. Ako mene zanima nogomet, ne zanima me kada se tom nogometu posvete emisije s analizama utakmica prije i poslije. Znači, potezi drugih me uopće ne zanimaju, nije Azra poklopac drugim loncima! Iako ne kaže da bi ga do danas već vidjeli opet na pozornici da su obavijesti o tome kako su mu pojedini menadžeri nudili 100.000 eura za jedan nastup bile istinite, demantira da je uopće bilo ikakvih konkretnih ponuda.

- To su samo priče za koje sam i ja čuo, od kojih nije bilo ništa. Znam da uvijek gdje ima dima ima i vatre, ali tu je bilo već toliko raznih dimova da se vatra nigdje ne vidi. A ne znam što bi bilo kad bi bilo. Tako je Aristotel jednom prigodom pitao Aleksandra što bi učinio u nekoj situaciji. On mu je odgovorio kako ne zna dok ne bude u takvoj situaciji.

Na izričito pitanje znači li to da bi nakon dobre ponude bilo određenih šansi, Štulić odgovara: - Ne znam kako bih drukčije objasnio nego tim malim štosom. Ako nisam pristajao dosad, zašto bih sada? Kad je čovjek mlad ima što i pokazati, a zašto bi poslije? Mogućnost punjenja Dinamovog ili nekog drugog stadiona u Hrvatskoj, kakvo u životu dosad još jedino nije doživio, nije Štuliću nikakav mamac.

- Ne znam bi li Azra mogla danas napuniti stadion - kaže. - To je pitanje za čistu maštu. Ali i ne može se ići na stadion kao k... u jagode. To je kao ići protiv Brazilaca a 15 godina nisi šutnuo loptu. Osobno mi stadioni nikada nisu bili jako dragi. Godine 1981. odbio sam nastupiti prvo na zagrebačkom, a onda i na beogradskom hipodromu, jer je bolji zvuk u manjim prostorima. Barem je deset izvođača koji su u bivšoj Jugoslaviji i današnjim državama punili stadione. Nedavno je Dino Merlin napunio Koševo, Čolić je nekada punio Marakanu... Svi vrište, a vrišti se na Beatlese a ne na Dinu Merlina ili Čolića... Napuniti stadion nije mi bio, dakle, nikakav štos ni tada, a kamoli sada.



Vidimo se u Zagrebu
Frontman Azre, kultnog zagrebačkog banda iz osamdesetih, koji već 15 godina živi u Nizozemskoj gdje se oženio, odbijajući svaki dodir s hrvatskom javnošću, otvorio je vrata svoga doma Glorijinim reporterima, pozirao svom starom prijatelju i otkrio da misli na povratak














Balkan
G-----------a----------C---------e
Jednog dana nema me da nikada ne dodjem
Prijatelje koje znam ne poznajem kad prodjem
Kao da me nikada na svijetu nije bilo
Kao da me njezino tijelo nije htilo
Balkane balkane balkane moj
Ti budi mi silan i dobro mi stoj
Balkane balkane balkane moj
Ti budi mi silan i dobro mi stoj
Moja pjesma miruje a furala bi furke
lepe dekle moderne ne padaju na zurke
Brijem bradu brkove da licim na Pankrte
Jos da imam Fendera vidio bi svirke
Mi smo ljudi cigani i sudbinom prokleti
Uvijek netko oko nas dodje pa nam prijeti
Ni bendovi nisu vide kao sto su bili
Moj se amaterski priprema da sviri




Jedna od najkarizmatičnijih i najosebujnijih zvijezda hrvatskog i jugoslavenskog rocka, Branimir Johnny Štulić rođen je 11. travnja 1953. u Skopju kao sin vojne osobe, što je uzrokovalo česte selidbe obitelji diljem Jugoslavije. Afirmaciju je stekao u Zagrebu gdje je studirao na Filozofskom fakultetu te uz akustičnu gitaru "isprobavao" vlastite pjesme na tulumima, a nakon nekoliko pokušaja osnivanja grupe, 1979. počeo suradnju s bubnjarom Borisom Leinerom.

Poslušamo li Azrin prvi, vrlo uspješan singl "Balkan"/"A šta da radim" (1979.) (snimljen uz pomoć Huseina Hasanefendića na gitari i Zlatka Miksića na basu), nemoguće je ne primijetiti koliko se po glazbenom aranžmanu s country-violinom "Balkan", točno takav kakav je, dobro uklapa u zvuk današnjih rockerskih oslanjanja na tzv. etnonaslijeđe, kakvim se rado koriste, primjerice Gustafi, Bare i Plaćenici ili Šo! Mazgoon.

Ne potvrđuje li taj primjer, barem malo, da je Johnnyjeva "vizija" imala dobre temelje, a da su joj se rugali povrijeđeni kojima je bilo krivo što ne mogu s takvom lakoćom skladati desetke i desetke pjesama koje su usprkos počesto nerazumljivim stihovima poput "lice moje predodžbe/rubna fikcija/sjena u ogledalu/krug se zatvara" bez teškoća komunicirale s publikom.

Trećim članom grupe postao je basist Mišo Hrnjak i ta je postava koja je - unatoč Johnnyjevim čestim svađama s Hrnjakom te povremenim pokušajima da ga zamijeni Jankom Mlinarićem Troolyjem - aktivno i superuspješno funkcionirala do 1982. te je mnogi azroljupci smatraju jedinom pravom Azrom, dok za kasnije inkarnacije ne daju ni suhu šljivu. Prva dugosvirajuća ploča "Azra" (1980.) grupi je u času donijela i široku i kultnu popularnost diljem zemlje, a dodatno ju je povećao raskošnije produciran, duhačima obojen i socijalno-kritičkim pjesmama obogaćen drugi, dvostruki album "Sunčana strana ulice" (1981.).

Privlačne pjesme, Leinerovo majstorsko bubnjanje i Johnnyjev uvjerljiv stav nepokolebljivog i nepopustljivog borca s gitarom sjajno su funkcionirali na koncertima koji su trajali po nekoliko sati tijekom kojih se Johnny nije obraćao publici osim s "Dobra večer, ovo je Azra" i "To je bilo sve. Laku noć!) i nakon kojih je odbijao izlaziti na bis. Za glasovitih sedam koncertnih večeri u zagrebačkom Kulušiću u listopadu 1981. snimljen je trostruki album uživo "Ravno do dna" (1982.). Govorilo se tada da je Johnny u Jugotonovim pogonima osobno nadgledao rezanje LP-a i provjeravao je li sve napravljeno baš onako kako je zamislio. Također, odlučno je odbio sugestiju da iz seta izbaci "politički škakljivu" novu pjesmu "Nedjeljni komentar" i rekao da na "Ravno do dna" idu ili sve pjesme ili - nijedna. Bitku je, kako vidimo, dobio, što i te kako govori o njegovu tadašnjem utjecaju i komercijalnoj vrijednosti.

"Prava" Azra snimila je još jedan odličan dvostruki album "Filigranski pločnici" (1982.), a iste je godine objavljena dobrodošla kompilacija "Singl ploče 1979.-1982.). Johnny se tada počeo seliti iz zemlje, te se nakon nekog vremena smjestio u Nizozemskoj, odakle se povremeno vraćao kako bi s novim izdanjima Azre održao pokoji koncert ili turneju, a s raznim je glazbenicima ili kao samostalan izvođač snimio još deset albuma (neki su i višestruki) koji su više zapamćeni po pojedinim pjesmama nego kao cjeline.

Branimir Johnny Štulić, frontman zagrebačke rock grupe Azra, koja je od objavljivanja prvog singla 1980. do kraja osamdesetih žarila i palila na prostorima bivše države, već petnaestak godina živi u Nizozemskoj bez ikakvog dodira s hrvatskom javnošću: odbija novinare i intervjue, komunicirajući samo s rijetkim prijateljima i poznanicima. >ak i stan, koji u gradiću nedaleko od Utrechta dijeli sa suprugom Josephinom Grundmeiyer, rijetko napušta, ne bez prijeke potrebe. Legendarni roker, danas 52-godišnjak, zapravo se idealno uklopio u ritam života nizozemskog mjestašca u kojem posjetilac nema gdje prespavati jer hotela ondje - nema. Oko 19 sati zatvaraju se sve trgovine i većina kafića, ulice opuste, a Johnnyjevi sumještani kao da se trude da budu što manje vidljivi: izlaze samo da prošetaju pse, joggiraju ili voze bicikl.

I nemaju pojma da je taj neupadljivi susjed prije dvadesetak godina prodavao stotine tisuća ploča i na koncertima u delirij bacao tisuće obožavatelja. I da je u svakoj novoj generaciji mnoštvo novih poklonika njegove glazbe koji znaju napamet riječi Azrinih pjesama, ali ne i kako Štulić izgleda.

Svejedno smo odlučili - idemo k Štuliću. Moramo mu pokazati film "Kad Miki kaže da se boji: tko su junaci Johnnyjevih pjesama", i to prije premijere na HTV-u, koja se očekuje sredinom listopada, bez ikakvih dogovora s njim, bez najave. Jer, znali smo da Branimir Štulić s nepoznatim ljudima ne želi telefonski razgovarati, a kad mu najavite dolazak, njegova supruga vas na ulaznim vratima ljubazno dočeka - i isprati - riječima da je Johnny nekamo otišao i vraća se za tjedan-dva.

Stvar je za nas bila previše važna (a smatrali smo da je važna i za Johnnyja) da bismo sudbinu posjeta prepustili hirovima njegova trenutačnog raspoloženja i unaprijed smišljenoj taktici odbijanja svakog kontakta.

Radeći dokumentarac "Kad Miki kaže da se boji..." u produkciji Hrvatske televizije i razgovarajući s četrdesetak junaka njegovih pjesama, prijatelja i osoba iz najbližeg kruga, shvatili smo da se kroz sudbinu Branimira Štulića prelamaju najvažnija događanja u Zagrebu od početka sedamdesetih do kraja osamdesetih. Tako da je priča o njemu, zapravo, priča o Zagrebu toga doba. Osim toga, nakon dvadeset godina je i najvećim Štulićevim osporavateljima postalo jasno da su na novovalnoj rock-sceni osamdesetih najdublji trag ostavili upravo Johnny i Azra.



Osim toga, Štulić već godinama živi uredno, bez stresa, u komfornom dvoetažnom stanu, neobično urednom, i mnogo spava. Jedini porok su mu lake droge , čija je konzumacija i prodaja u Nizozemskoj - legalna. Više ne svira, ali zato piše. Prije deset

dana mu je, u izdanju beogradskog tjednika Vreme, objavljena knjiga od 450 stranica - autobiografija u stihovima "Smijurija u mjerama", pisana u petnaestercu. Johnny se na promociji knjige nije pojavio. No, otkrio nam je da ima i hrvatskog distributera, tako da će mu se biografija uskoro pojaviti i u našim knjižarama.

Prošlost je Štuliću, znači, ipak važna, iako se u početku našeg razgovora, koji nije bio niti zamišljen kao intervju, trudio objasniti da ono što se događalo prije dvadeset i više godina, nema veze s njim danas. Baš u skladu s početnim stihovima njegove prve pjesme "Balkan": Jednog dana nema me da nikada ne dođem, prijatelje koje znam ne poznajem kad prođm, kao da me nikada na svijetu nije bilo...


Pjesma u haustoru

- Na području bivše Jugoslavije danas djeluje 36 televizija. Zamislite da mi sad na vrata počnu kucati svi koji imaju neke planove sa mnom ili žele snimiti film o meni. Nakon prve izjave, više nikog ne bih mogao odbiti. Tako bi mi se jednog dana na vratima mogao pojaviti i Emir Kusturica, a s onom svojom velikom glavom ne bi ni mogao proći kroz njih. I što bih onda - pita se Branimir Štulić.

Očekujući takvu reakciju, ekipa filma "Kad Miki kaže da se boji..." za svoj dokumentarac nije ni planirala razgovor s Johnnyjem, no željeli smo da on taj film vidi prije nego što o njemu počne suditi javnost i kritičari. U tome smo i uspjeli. A možda nakon drugog, trećeg ili desetog gledanja i u Johnnyjevoj glavi neke stvari više ne budu iste. Naznake za to već postoje. U telefonskom razgovoru s Hrvojem Habekovićem Johnny mu je rekao: "Nema veze što se ovaj put nismo upoznali. Vidjet ćemo se, možda, jednog dana u Zagrebu."

Prvi put nakon petnaest godina Branimir Štulić je odškrinuo vrata mogućeg povratka. A to nije mala stvar.

Osim toga, fotografu Miji Vesoviću, koji je za boravka u Johnnyjevoj kući snimio četiri njegova portreta, dao je dopuštenje da objavi slike - ako smatra da su dovoljno dobre. Osim toga, dopustio je zagrebačkoj Umjetničkoj organizaciji Uradi nešto da objavi CD sa snimkom njegova akustičnog koncerta u Rijeci 1979. CD će se pojaviti ove jeseni uz knjigu "Tko su junaci Johnnyjevih pjesama: prilozi za biografiju Branimira Štulića" nastaloj paralelno uz rad na scenariju filma. Na CD-u će se nalaziti i najveći raritet: prve Štulićeve snimke nastale 1969. u haustoru njegova nebodera u zagrebačkom naselju Siget.



Evo nekoliko komentara s Azrine stranice:

ŠTULIĆ NIJE BOG.ON JE SAMO ČOVJEK DRUKČIJI OD DRUGH JER SHVAČA SVIJET I NIJE ZABIT KO OSTALI STANOVNICI PLANETA ZEMLJE.DRAGO MI JE DA POSTOJE TOLIKO INTELIGENTNI I REALNI LJUDI POPUT NJEGA..DOISTA...KOLIKO GOD PRIČALI O NJEMU JEDINO JOŠ MOGU NADODATI DA GA DOISTA SHVAČAM.

Boze kako zamisliti jednu j..... malu i glupu drzavicu da opstaje ako nema bendove poput Azre i EKV.Evo proslo je 20-tak godina od kako sam kao klinac dobio (tada)kasetu "Suncana strana ulice" i dan danas svaki dan i ako ne cujem nesto od Azre uvek u glavi imam bar neki stih ili melodiju.Do jos veceg ludila dolazim kada skontam neku grupu klinaca od 16-17 godina kako bez perspektive cirkaju pivo ispred nekog drakstora i onako mrtvi pijani umesto nekog hita turbo-folka pevaju Balkan,Jablan i druge pesme Azre.Ljudi zamislite ex nam Jugoslaviju bez Azre,Dzonija i svega sto je iz tog sklopa proisteklo.Mozda sam lud ali je to ne mogu zamisliti.Pozdrav za sve ljude kojima u glavi odzvanjaju tonovi Azre.AZRA RULES

Johnny vrati se dosta nam je lopova na našoj sceni.Di god se okrenen svuda samo cajke vrati se i pokaži današnjoj generaciji šta je ROCK....

johnny je najveća živuća legenda,čovjek bez dlake na jeziku, koji se rađa jednom u tisuću godina

Mislim da mi trebamo mrdati svoje dupe sa Đonijem ili bez. Jebeno se ne prepištati melankoniji. Ići dalje...Tako bi makar trebali ako smo shvatili čovjeka šta je pričao i pjevao.

Najveći bend koji je ikada postojao na prostoru SFRJ ... i to ne samo zbog ispravno usmerenih i savršeno odmerenih tekstova, već i zbog Džonijevog odnosa prema drugima, publici, medijima... Kad je Azra u pitanju, sve čini jednu skladnu celinu, nema kontradikcije, sve je uklopljeno bolje nego u bilo kojoj ideologiji ili religiji, a opet je ostavljeno sasvim dovoljno slobode svima nama da shvatamo Džonija onako kako nam odgovara. Neko je rekao : Za komuniste On je bio preliberalan, za ostale je bio komunista... I to dovoljno govori o Džoniju - NAJVEĆEM svih vremena. Kada bi održao još samo jedan koncert nekada u Beogradu, to bi mi značilo više nego bilo šta do sada.......

Shvatite ga i znaćete da nikada ne bi trebalo da se vrati. Njemu su uzor bili Bitlsi, a oni se nakon raspada nikad nisu opet sastali. Mi ko što Mihalj reče moramo ići dalje i uvijek ga se sjetit.

johnny je kralj svih kraljeva! vrati se johnny,jebe nas cila ova poluestrada....

e moj johnny!!! predobro da bi trajalo!!!! al živi azra, živi!!! vidite i sami!!!!

azra je najbolja rock grupa na prostoru bivše jugoslavije takodjer djoni je čovjek koji i dan danas nitko nije prokužio njegove pjesme su sve što je imao najbolji glazbenik svih vremena

PA GDE STE AZROVCI ZIVI BILI!!! DRAGO MI JE DA I U OVO SUGAVO VREME PREPUNO KICA IMA NORMALNIH LJUDI KOJI CENE PRAVE VREDNOSTI I SLUSAJU DOBRE STVARI I ZIVE U STILU AZRE

ne soleci drugima pamet bez puno filozfije mogu samo reci sta je on meni kroz njegovu muziku i to sto znam o njemu kao covjeku...a sami znate da rijeci su male...nisam taj sretno rodjen tip koji ga poznaje i to me boli...zasto??? Znate kad vjernici bilo koje nacije vjeruju toliko da neki od njih padaju u trans neke ekstaze ili sta ti ja znam nirvanu.....to me boli jer covjek je jednostavno moj Messiah!!! Nikad niko kao Stula! Fanatik jesam ali fanatik za neku stvar sto me kroz zivot vodilo do evo moje (jos malo) 30-e i ne popusta...Dzoni mi daje snagu, volju, moc, vibre kakve se nemogu naci nigdje drugo osim u njegovom djelu sto je ostavio iza sebe...a sretan sam sto sam rodjen recimo na tom Balkanu, Gospod je ipak dao da budem u blizini tog djela sto se zove Azra, djelo najveceg covjeka na zemlji i koji ce zauvjek ostati...Brano ti si iznad bogova! /////////pozdrav svim istomisljenicima....

jonny najveca legenda koja je hodala nasim prostorima, sjebalo ga to kaj je prepametan bio i na vrijeme otisao, na zalost se nece ni vratiti

nema tu st a da se kaze.......ON JE REKAO SVE

Vrijeme je najbolji sudac. Lijepo je kada u životu ostane nešto iza tebe na što možeš biti ponosan i bez srama uprijeti prstom i reći: ...evo to sam napravio". Tekstovi su i nakon 25 godina i više nego aktualni. I što je najbolje (ili najgore), bit će aktualni i za 25 godina. Kao i svi vizionari, Johnny je na granici između genija i luđaka. Meni lično Azrina muzika je duševna hrana sve ove godine.

onaj tko ima nešto protiv azre,ne shvaća ljepotu glazbe.azra je umjetničko djelo.....džoni uvijek ćeš biti u meni,hvala ti za sve.

Malo je onih koji bez velikog novca, političke logistike, podrške tajkuna, ..., imaju moć. Johnny je jedan od onih koji na prostoru Balkana i dalje vlada poput plime ljubavi koja se nikada ne povlači. Iskreno se nadam da će Johnny proceniti trenutak i izliti cunami dobrih vibracija na nas koji odavno ne cujemo novu muziku koja bi nas krepila i menjala stvari i ljude na bolje! Johnny daj gol !!!

LJudi bilo je dobro dok je trajalo a trajat će i dalje .Živio Štulić,Azra i mi koji nemogu bez njih DEČKI HVALA VAM

Iskreno vam hvala na svemu,ljudi,volim vas.Pričao sam sa ljudima u Zagrebu i,mogu vam reći,moj povratak možete očekivati za najviše 5. godina.Prva pjesma u čast moga povratka će biti KRVAVA MARY.Hvala još jednom!!! - Ovaj komentar pisao je On osobno....

Dobro je da smo imali Johnnyija. Ko pozna njegovu muziku mislim nebi trebao njega zvati Bog ili se vezati uz proslost, uz njega i njegovu muziku. On ja mislim nije htio biti Bog, ne vraca se na proslost i nije mu stalo do misljenja publike. Radio je stvari kako je tada osjecao, mi smo to slusali i volili. Ako nesto iz pjesama mozemo nauciti to je o slobodi, beskompromisnom trazenju autenticnosti ponekad i krivim putem, vrijednosti drugacijih od onih lazno prihvacenih te da krenemo drugom starnaom, ali ne nuzno Johnnijevom, jer on nije bio vodja nego jedan od nas koji je imao talenta da izrazi i nasa lutanja i zelje za necim iskrenim i pravim. Jablane kreni i zatvori prolaz za trule......., zatvori prolaz za sve..... (pa makar i za Johnnija kao Boga). Meni je najbolje ono: "Kada Zagreb izranja iz sna..cekajo ga konduktera dva.." Kao i ono: "Neki poderani plocnici, bljesak mokrih tracnica, prvi tramvaj preko tresnjevke, sjaj u tvojim ocima..." Ajde bog i dobro bili svi.....

ja sam veliki obožavatelj Azre, Štulićeva filozofija koja je napisana kroz pjesme, zapravo (za mene) govori o onom stvarnom životu kakav jest a to mi se najviše sviđa. Sve Azrine pjesme sam poslušao (osim Blase 2 dio), nema dana a da ne poslušam Azru,i mogu reći da je za mene Đoni Bog. Šteta što se neće vratiti, ljudi su ga opljačkali, pa zašto bi se vraća. Neki ljudi izvode njegove pjesme, što on ne dopušta jer je to njegovo i samo njegovo je pravo da to izvodi. "kosa mi se na glavi dize i strasno me ljuti kada vidim da idioti postaju cijenjeni ljudi u novinama neki frajer glasno trubi zaboga recite narodu da se javnost buni kazite mi tko je podoban kazite mi tko je opasan uvijek ista prica" Đoni vrati se!!!


Johnny je najveća legenda koja je vrlo pametna.Ne vraća se,(a sto bi se i vratio kada ga lažu ljudi iz CROATIA RECORDS-a)živi kao gospodin u Utrechtu i sluša svoje pjesme.Treba Yugoslavija biti ponosna što ima takvog muzičara,ROCKERA i legendu naših prostora,odnosno imala ga.Johnny vrati se,današnja djeca ne znaju koga slusati,slušaju DEENA,i neke amatere Bosanske muzike.Ni Srpkinje nisu nista bolje,ima ih svakakvih,ne cijene te.Gledao sam jednu emisiju gdje te svi cijene,svi posteni ljudi.Ti si odličan muzičar,i zato te molim nesto:JOHNNY VRATI SE,MOLIM TE!!!!!!!!!

đoni ostani ovakav, i nedaj se...mislim da je đoni jedini klasik balkanskog rokenrola jer je uspio svojim pjesmama zarazit i nove generacije...

slušao sam sve, ali kada sam čuo azru, shvatio sam kaj je muzika. samo mi je žao kaj nikad nisam, a niti neću čut đonija uživo. užas je naša furka.

Lezim ovdje otrovan Dzonijem, u naponu snage!

Joni,,,,, Vrati se na scenu pokaži ovin novim mladin generacijama što je rock,a ne svuda di se okreneš samo smrdljive cajke... Joni ti si legenda vjeruj,bog ti pomogao uzmi tu svoju gitaru u ruke koju nisi svirao 15 g.i pokaži kako se svira naj rock na svijetu.ja znam da si ogorčen na Hrv vladu i sve ali ti si u hrvatskoj bog a u srbiji nitko i ništa vrati se i uzmi sve što ti pripada,vrati se u voljenu hrvatsku

Hrvatska izdavacka guzica je shvatila koga je imala na svom terenu i koliko je taj idol bio dragocjen i uspješan tek kad ga je izgubila,pa sad nek se grizu i žale što Štule više nema,a zapravo samo na pare mislili su oni.Đoni je vrijedniji od para, pa sad vi zgrčite masne keke sa Magazinom, Žak Hudekom , Pisarovickom i ostalim ˝umjetnicima˝ Hrvatske jebade i tješite se da su oni DOBAR PROFIT -aha. Hrvatska glazbena scena je disaster i doslovno da nema poštenog glazbenika. ono što oni izvode nije glazba već poskočica sa minjakom i dva tri akorda.Ako je njima to bolje,onda ekipa skidam kapu! Otjerali ste nam Štulu našeg i sad plačate to sa svojim izvođačima-koji se vrte u sobama desetogodišnjih curica.dok na Đoni pijucka kavicu daleko od nas i uljudno pozdravlja susjede koji nisu svjesni da upravo pored njih živi najveća legenda rocka bivše Jugoslavije!...steta steta da takvu veličinu ne poznaju oni,pa zato se đoni vrati,i možda ne bude bajno al znaj da te bar mi gledamo kao najljepšeg umjetnika kojeg svijet može da vidi...

dzoni je spakovao svoje kofere,pune gorkih spoznaja i otisao za svojom sudbinom...a mi smo sirocad svijeta i molimo da nas tisina cuje,znamo da nas omca steze oko vrata...no necemo se pokoriti...predajemo se svojim zvijezdama idemo dalje... dzoni hvala ti...mozda ne razumjes,ali volim te !

meni je super kako branu svi žele prisvojiti.srbi kažu da je njihov,purgeri da je njihov,i ja kažem da je naš čovik iz nina.al mislim da ništa od toga nije istina - brane nije s ove planete...

muza
e sad, da brane nije naš-nije istina... on je naš, vaš i svačiji... svi mi koji ga volimo, obožavamo i želimo vidjeti imamo pravo na njega... smijemo ga voljet, poštivat i prisvajat... BRANE JE NAŠ!!!BRANE JE SVAČIJI!!! ON JE ČOVJEK ZA SVAKOG KO RAZUMIJE MUZIKU!!!


na nekoj stranici sam pročitala komentar nekog tipa iz srbije (40 god) kako mi današnji klinci uopće ne shvaćamo Štulića i njegovu glazbu, a pošto je taj kreten živio u doba vala on i njegova generaciaj muziku potpuno shvaćaju i imaju pravo dobacivat komentare, a mi ostali, nas ko jebe. Mislim kako primitivnih i ograničenih ljudi ima, nije za povjerovat!!!!

Džoni je jedan na balkanu jedan na svjetu baš kao i Isus,Budha,Muhamed i Bog.Nije samo jedan u nizu kao ostali pjevači. On je iza sebe ostvaio trag koji se neće izbrisati nikada na području ex-Yu.A to što neki od 40 godina bubaju kako razumiju muziku,uvijek je bilo debilne djece koja preteško shvataju čak i narodnjake a ne tek džonija,uvjek je bilo vizionara,idealista,nacista,sotonista i ostalih moljaca ali jedno je sigurno dao bog svima da budu kao Džoni.

milane svaka cast,potrefio si stvar u 200..ja sam dio te nove genracije i bas gledam svoje vrsnjake,gledam te karleuse,picke materine,gledam sve a slusam johnnya.. jebiga ja bih volio da sam roden par godina ranije,al neide.. ako niko,ja cu pokrenuti neku anti trash revoluciju.. a kako??.imam gitaru imam mozak,bas kao i johnny.. zar treba nesto vise..sto se tice exita,djelom se slazem stobom..i tamo dolaze karleusina dijeca,nafiksana u potrazi za jebcinom i ritmom,bilo kakvim..pa eto tu nadu ne rok i elektroniku,,al eto.. a sada žurim,zbogom i oprosti mi..

Dakle...obozavam azru, njihova muzika me odgojila i slažem se sa većinom ovde...johnny je jedan i jedini...i baš zato me užasno nervira, ali stvarno nervira..kad vidin ove masovne tribute, pa pozdrave i sl. Koji ku..... imaju dizat lovu na neke loše imitacije od pola ure?? Neka si lipo napišu par pisama i izvole tamburat po svim mogućim admiralima i sličnim rupama. Eto, toliko od mene..Johnny ne vraćaj se..nagrnut će sa svih strana raznorazni lešinari...zapravo već i jesu..stojte dobro.

đoni ma hajde ucini nesto ma hajde pokreni se jer nije o.k. da vuces nase niti uvijek kroz istu pricu,zato COME BACK!!





Njegov posljednji interviju:

Ekskluzivno Branimir Džoni Štulić za "Dnevni avaz"


Nemam pasoš, nemam novac i nemam se gdje vratiti

Okupljanje "Azre" je u Božijim rukama * Novac me ne zanima, nikad me nije ni zanimao * Pozdravni koncerti ogadili su mi "Azrine" pjesme * Noću pišem, jer danju čovjek ne može raditi


Razgovarala: Larisa SARAJLIĆ-RAMOVIĆ


Branimir Džoni Štulić godinama uporno izbjegava medije s prostora bivše Jugoslavije. Tek na kašičicu pojavljivao se ljetos u nekim hrvatskim listovima. Ipak, "Avaz" je uspio doći do frontmena kultne zagrebačke grupe "Azra", koji od početka devedestih živi u Holandiji.
U tome nam je pomogao Điđi Jankelić, bubnjar "Bijelog dugmeta", koji nam je dao broj Džonijevog telefona u Utrehtu.
Kada smo legendarnog Štulića prvi put pozvali, javila se njegova supruga, koja nam je rekla:
- Ako ste novinar, mislim da zovete uzalud. On zaista nerado govori za medije.
Nakon našeg insistiranja kazala nam je da je onda najbolje da pozovemo u ponoć, jer je Džoni jedino noću budan. Bili smo bezmalo iznenađeni kada nam se lično Štulić na sljedeći poziv, jučer oko 16 sati, javio.

Ne treba slinaviti

U ekskluzivnom jednosatnom telefonskom razgovoru upitali smo ga i da li će se večeras zaista obratiti publici u sarajevskoj "Slozi", gdje će biti održan koncert "Tribute to Azra".
Naime, Zdravko Grebo, jedan od inicijatora i izvođača programa u "Slozi", trebao je obezbijediti živo Džonijevo telefonsko javljanje u sarajevski klub. Tako je barem najavljivano u sarajevskim medijima.
- Ne, to je kao da gledaš slike iz djetinjstva. Mi sad tu trebamo slinaviti i onda ću ja pokazivati svoje nove cipele. "Azra" - to sam doslovce i bukvalno ja. Ima li treća riječ - odgovorio je rezolutno i čak pomalo ljutito Štulić.

Ne mislim da slinavite, već da se prisjetimo lijepih pjesama "Azre".

- Mene niko ništa ne pita, a čim se nešto nekome sviđa, to znači da se niko ništa ne pita i da to pripada svakome. Ali mene to uopće ne obavezuje. Koliko je to ugodno ljudima, toliko je i neugodno, ali što se to mene tiče. Naravno da nešto moraš raditi na ovom bijelom svijetu, ali ja nisam jo-jo loptica.

Da li ipak ponekad slušate pjesme "Azre"?

- Iskren da budem, nisam ih slušao posljednjih nekoliko godina. Čini se da sam ih više slušao kad nije bilo ovih pozdrava. To mi je ogadilo pjesme.

Koju muziku slušate i da li Vas to uopće još zanima?

- Posljednju godinu za svoju dušu slušam narodnu makedonsku muziku. Uvijek stvaram i nešto novo, ali problem je što moram pamtiti, baš kao na početku karijere. To je grozna gnjavaža.

Sam sa sobom


Mogli biste dobiti silan novac kad bi se "Azra" ponovo okupila i zasvirala, a vi to ne želite?

- Novac me ne zanima, nikad me nije ni zanimao!

Da li će se "Azra" ikada okupiti? Hoćete li ikada više održati koncert?

- Ne znam, to ne mogu reći, jer to je u Božijim rukama. Ne kažem da to treba tako objašnjavati, ali ja to tako gledam. Šta vam više od toga mogu reći? Samo kažem kako se meni čini, a sad kako to ko razumije, to je njegova stvar.

Vaša supruga kaže da ste budni jedino noću. Šta zapravo radite?

- Noću pišem, jer danju čovjek ne može raditi. Pišem puno knjiga, čiji je osnov povijest. To me zanima. To je, recimo, ovo što se smatra klasicima, kao Homer. Njihovi radovi nisu povijest, ali kad nešto preživi 2.500 godina, onda spada u povijest. I to je ono što me zaokuplja posljednjih 15 godina.

Da li pišete ne hrvatskom jeziku?

- To nije hrvatski jezik, to je književni srpski.

Koliko često idete u Hrvatsku ili bilo gdje na prostore bivše Jugoslavije?

- Posljednji put sam bio prije deset godina u Beogradu.

Stječe se dojam da izbjegavate dolazak?

- Nije da izbjegavam, ali kako da kažem, meni to nije moguće. S jedne strane su kao osjećaji, a s druge stvarnost. Prvo nije moguće zbog stvarnosti. Nemam pasoš, nemam novac i nemam se gdje vratiti. Imao sam jugoslavenski i istekao mi je.
Jugoslavije više nema, to je isto kao kad se rodiš i kažu ti: ovo ti je tata, ovo ti je mama, pošto, prema Homeru, niko ne zna kad se rodi, ko ga je rodio, bar prve tri godine. I sad ja nemam tatu i mamu i zbog toga sam sretan.

Nemate hrvatsku putovnicu?

- Ne želim je ni u ludilu.

Da li s nekim održavate kontakt, možda sa članovima grupe?

- Ne! Ja sam uvijek bio sam sa sobom.

I sada ste sa suprugom u Holandiji. S Vama možda i nije jednostavno živjeti?

- To treba pitati nju. Ovaj svijet je takav kakav je, tu čovjek ne može baš puno birati.

Vrhunac neukusa


Neki hrvatski mediji pisali su da su Vas posjetili u Vašem domu u Holandiji.

- Bili su, ali dvije ekipe su de facto provalile unutra. Nisu provalili kroz prozor, ali niko ih nije zvao, sami su se ubacili. To je vrhunac neukusa, ali to je njihov odgoj. Šta ja imam s tim.

Fudbal igram noću


Da li ste još fudbalska zvijezda u mjestu u kojem živite?

- Fudbal igram iz zeze. Noću, da se i ne vidi. Ali nikad nisam ni za koga navijao. Na TV-u volim gledati kad se dobro igra, ali to je isto kao i sve ostalo. Vrlo su rijetke dobre utakmice.

Koncerti sa dva čovjeka


Posjećujete li koncerte u Holandiji?


Ma kakvi, ne volim da se gužvam. Moji najbolji koncerti u životu su oni na koje su došla samo dva čovjeka. Imao sam takva dva.


Ja imam sram


"Azrina" muzika i dalje se sluša.

- Sluša se zato što je najbolja, to je uvijek tako i bilo. Ne bih je ni radio da nisam znao da vrijedi, jer ja imam sram, ali ne tiče me se.

Više dobrih albuma nego pjesama


Šta Vam je najdraže što ste radili u "Azri"

- To je vrlo teško reći, ali ako upotrijebimo mjeru, naći ćemo više dobrih albuma nego pjesama. Izdao sam desetak albuma, ali četiri-pet su stvarno izvrsni, što je velika stvar. To su "Sunčana strana ulice", "Filigranski pločnici", "Balkanska rapsodija", "Krivo srastanje" i "Zadovoljština".

Brega nikad nije imao dovoljno pjesama


Znate li da se "Bijelo dugme" okupilo i odsviralo tri koncerta?

- Da, znam. Ali za mene je "Dugme" samo Bebek. I Bregović, naravno. Ta prva faza im je najbolja, ali nije samo što je Bebek otišao, već što Brega nikad nije imao dovoljno pjesama. Vrijeme se promijenilo i automatski se pokazalo ono što jeste i zato je Bebek otišao.

Smisao mašte


Hoćete li više ikad išta snimiti?

- "Smisao mašte", šteta što je ta grupa već postojala u Sarajevu, inače bih je odmah tako nazvao i onda bi to bilo u skladu.


I na kraju......

Ova legendarna grupa u srcima svojih fanova živi vječno. Njihove pjesme zapečatile su hrvatsku rock scenu i nijedna grupa nikad neće niti je ikad mogla postići ono što su oni postigli....

DŽONI JE BIO U PRAVU KAD JE REKAO: ˝AZRA, TO SAM JA!˝ JER BEZ NJEGA AZRE I NEMA...





Nemojte se ljutiti kaj sam cijeli post posvetila Azri, ali mislim da nakon svega što su napravili Oni to i zaslužuju....
vooolim vas sve i kissam vas....





Post je objavljen 05.11.2005. u 18:11 sati.