Ni ja nemam vremena. A i čekam taj novi dizajn ko novi album Ace of Base. Baš ono jedva. I to je prva stvar koja mi zaokuplja maštu. Smišljam svaku sitnicu, ipak ja nemam drugi blog na kojem sam kul i svi me vole tako da na ovom moram dat stodeset posto od sebe, kako je netko jednom na teveu mudro sročio.
A i učim, podosta. Ostaje mi vremena samo za kratke kavice sa mojim kolegama. Na kojima se priča o svemu osim o onome o čemu bi trebalo.
Tako smo danas nadugo razglabali o varanju, analnom seksu, sado mazo seksu, masturbaciji muškoj i ženskoj i Dragutinu Tadijanovicu.
Još jednu stvar radim dosta zadnjih dana. Čitam tuđe blogove, i one poznate i one nepoznate.I one koji mi se sviđaju i one koji mi se ne sviđaju. Ne znam, valjda baš imam živaca čitat sve i svašta, samo da nije zakon.
Skužila sam da ima svih i svakakvih ljudi. Neki vole kinky stvari, neki vole poeziju, nečiji blogači su puni mah mahova, nečiji su dnevnički, drugi su opet konceptualni, poneki ljudi imaju dva bloga, jedni su kul, drugi nisu itd. U tom moru svega i svačega uočila sam previše ljudi koji meni nisu slični, premalo onih koji su mi 'sjeli'. Jel to znači da sam snob? Znači. Jel to znači da sam konzerva? E pa sad čujte...
To je naime druga stvar koja mi zaokuplja maštu.Što bi ja sve htjela i željela, što mi je dosta samo odmaštat, a što svakako jednom želim i ostvarit? OK, nećemo se sad zadržavat na onim 'običnim' stvarima koje svi žele. To ionako ne donosi puno komentara. Sex prodaje sve, pa kud svi Turci...
Daklem, nemali broj puta spomenut ću u toku jednog mog random tjedna u životu mazne i nauljene crnce. Kad ih zamišljam, to mi je supach. Lijepi su, koža im je divna, obično sanjam kako me masiraju ili samo maze. Nikakav pornić. Nekako mi je taj prizor u glavi drag. Međutoa, da li to znači da bih ja actually sebi sredila varijantu 'Espadrila meets nekoliko nauljenih maznih crnaca'? Ne. U mašti je to sve simpatično, ali pretakanje te maštarije u stvarnost donijelo bi previše problema. Nekoliko crnaca koji me maze je nemoguće okupiti, zašto bi me pobogu oni samo mazili?I što bih s njima prije i poslije tog maženja? Skuhala im kavu? Pogledala 'Plodove zemlje'? A da bih bacila grupnjak sa njima - pa eto ne bih. Sada se sigurno pitate bi li bacila grupnjak sa njima da oni sutra nestanu i da nitko nikad ne sazna da sam to napravila? Ne bih. Znam ja, jebemu. Nismo životinje. Nisam komadić mesa na kuki u mesnici.
OK, uzmimo sad da nismo svi isti i da ja definitivno spadam u ljude koji se nazivaju romanticima, kojima je ljubav apsolutno ključni sastojak i sve drugo im je 'beneath them'.
Sad uzmimo i drugu stranu medalje, da svi imamo potrebe i taj čuveni libido. Koji nije proporcionalan kratkoći nečije mini suknje i dubini dekoltea, jedno sa drugim nema apsolutno nikakve veze.
I što kad ljubavi nema a pukne nas libido? U lov na crnce? Na vruću avanturu? Na nešto za 'bacit pod jaja?
Prije provođenja tih maštarija u djelo možda ne bi bilo loše zaposlit maštu za samting komplitli difrent. Prvo, ona Samantha iz Seksa i grada bi u svakodnevnom životu imala već sijaset spolnih bolesti, a u narodu bi je popularno zvali 'kurvetina'. Drugo, ne znam niti za jedan primjer fuckbuddies-a a da se jedna strana nije zaljubila i prije ili kasnije poželjela nešto više od samog sexa...i tu stvar puca, a dolaze brojne moguće komplikacije. Treće, jadno je vidjeti čovjeka da se tjera. Pa nismo životinje. Četvrto, maknemo li političku korektnost i lažnu toleranciju na stranu, NITKO ne želi biti sa osobom koju je 'pregazilo' pola zapadne hemisfere. Peto, čim nema ljubavi, pojačana je opasnost da budete tema raznih ženskih/muških kružoka. Moji frendovi nikad neće ni pisnut o seksu sa curama koje su voljeli, ali o ovima ostalima.....secirat će ih do krajnjih granica, rijetko koji tu ostane diskretan.
Maj point iz da nakon provođenja nekih maštarija u djelo nema više povratka nazad. Ponekad vas to obilježi u okolini, ponekad time povrijedite sebi drage ljude, a najčešće duboko i iz temelja zeznete sebe. Ako sebe naviknete na manje zaboravit ćete da postoji i nešto vrijednije, pogotovo kada je to vrijednije tako jako hard to get. I onda počnete, što bi The Beat Fleet rekli, "plitkim gazom" i srljate ravno u propast. Navlačite se na kinky stvari koje vam se zapravo uopće ne sviđaju ali vam se sada sve normalno čini tako dosadnim i ispraznim, zato jer u 'normalnom' sa osobom pored sebe ne bi ni mogli uživati - ona vam ni ne paše po ničemu osim po činjenici da se tjera kao i vi. Završavate sa ljudima koji su nekoć bili daleko ispod vašeg ranga. Uvjeravate sebe da je normalno u ljubavi pristajati na manje, a zavaravate se time kako sexa zato ima k'o u priči.
Fama o latino loveru koji provede sa vama strastvenu noć i ispuni vam sve fantazije, gleda vas kao božicu a ujutro vam skuha doručak i ostavi vam ga uz krevet uz jednu ružu je bullshit. Stvarnost je okrutna, u njoj se najčešće ispune njegove fantazije a ona se uvjerava da su to i njene fantazije, a doručak i ruža....hahahahahhaha. Uostalom, da taj gore opisani i naiđe, pa koja se luda u to ne bi zaljubila?
Život po principu seksa i grada ili cosmo djevojaka ili don juana je dvosjekli mač i nosi sa sobom veliki rizik: neka svatko radi što hoće, ali neka mi par godina kasnije kada se skrasi uz nekoga koga voli ne serucka i ne maže oči, kao da imam memoriju zlatne ribice.I neka se ne čudi kada nakon par godina postane sasvim druga osoba.Nitko nije jeb'o a da ne uđe. Nitko nije otiš'o u Samou a ne uzeo u obzir da će ga netko pojesti (jel ono u Samoi jedu ljude ili u Papui?) Nitko se ne može godinama tjerati i onda zakopčat košuljicu do vrata i reći 'ništa se nije dogodilo!'. Pretpostavljam da je to ono što me smeta. Ogromna želja da svoje tjeranje oboje riječju 'cool' i još veća tendencija da se kasnije, kada naleti ljubav, prave blesavi.
Zato velikim fuckerima i fuckericama ni na čemu ne zavidim. Jedino ih iskreno žalim. Jer nikada neće dobiti kraljevski tretman kakav dobijaju oni koji tu mogućnost nisu sa prvim sušnim razdobljem bacili u vjetar.
I kao što rekoh već jednom prije kad sam pisala o momačkim večerima - pravi fuckeri i fuckerice su ionako oni koji o tome daleko najmanje pričaju.
A u sušnim razdobljima kao i u onim izrazito plodnim jako dobro dođe imati - maštu. Nemojte je zapustiti, a još manje izgubiti. Za svaku maštariju postoji pravo mjesto, vrijeme i osoba, osim eventualno nekih koje uključuju životinje, auspuhe i videokameru...
Pozdrav od vaše zatucane jetset nefuckerice
Espadrile
APDEJT:
Viidm da se cijenjeno čitateljstvo mene ili me kači na broj prethodnih ljubavnika svog partnera. Ne znam što da napravim, da zakupim prostor u novinama? SVAKOGA se može voljeti i voli, osim eventualno Branka Uvodića!!! Prvo, post je posvećen MAŠTI i tome koliko je treba pretakati u stvarnost. Drugo, NEMA POŽELJNOG BROJA i ne sjećam se da sam igdje to i napisala ako jesam pripišite to mojoj urođenoj neinteligenciji. Treće, pišem na temelju onoga što vidim oko sebe a oko sebe vidim ponajprije Balkan: malo mjestašce na kugli zemaljskoj gdje fuckeri i fuckerice ne prolaze kao u New Yorku. And last but not least, pisala sam o RAZLOZIMA zašto netko dođe do brojke 83; jer priznajmo si, više je onih koji do nje dođu zbog vlastite gluposti ili želje da ih netko zavoli nego zbog iskrene ljubavi prema seksu. My point was da treba stajati iza onoga što radiši znati zašto to radiš. Simple as that. Jel' sad jasnije?
Post je objavljen 05.11.2005. u 01:21 sati.