Otkrila sam danas novi blog. Astronomy blog i oduševila se. Ne mogu vjerovati, da i dan danas nakon godinu i pol dana bloganja naiđe nešto potpuno novo i različito. Prije svega pitko i čitljivo. Mnogi su odustali. Potrošili se. Priče im bijahu i životne i smiješne i neobične, poneki su napravili odmak od svojih zanimanja, a sjeća li se još tko one famozne Ane Junk koja je svoju intimu prostitke i narkomanke podijelila s nama. Njenog sarkazma i ironije. Kad me zanimaju vijesti s marketa čitam Hard kapitalizam, mislim ženski problemi, muški problemi, viđenja, savjeti, doživljaji, apsolutno i gotovo sve mogu naći ovdje. Kao i odlično društvo za kavu, a često i više od toga. Mnogi blogeri, blogerice, postavljaju svakodnevna pitanja, a odgovori i nisu baš tako svakodnevni. A ponekad i jesu.
A izbor tema mi je nevjerojatan. Kao postoji blog. Poredbe radi uzeti ću obično ljudsko oko. Koje može biti smeđe, plavo ili zeleno. Ponekad i crveno. Ali postoji u ovom momentu preko 12.000.000.000 (ako sam dobro napisala taj broj) različitih očiju i svatko od nas, ne da je vidio jedan par, vidio je i želi ih vidjeti i opet i opet na stotine, tisuće. Poput očiju neki blogovi imaju dubinu, u nekima se vidi oštoumnost, a u nekima ogromno akumulirano znanje, veselje, tuga, neprimjerena tema..... A u nekima samo različitost. A to je tako interesantno u ovom okoš bokoš svijetu....
Zašto okoš bokoš. Prvo riječ je o običnoj brojalici. Klinci je obožavaju. I možete bilo koje dijete u bilo koje vrijeme nasmijati s tom jednostavnom igrom riječi. Pogotovo sada. Isto vrijedi i za Mali palac kruha prosi. Možeto to sada, a mogli ste i prije sto godina, a ono prije se podrazumijeva.
Zapravo ono što želim reći. Bitna jednostavnost, istinitost i postojanost i relevantnost. Tisuću ću puta rađe pročitati informacije iz prve ruke, nego nešto prepričano ( iz ono pokvarenog telefona, ma koliko se izvora navelo). Iskustvo jest važno i samo naizgled blogovska populacija je mlada. Možda u srcu, ali osobno ja upoznah mnoge blogere iznad 30, ljude vrlo značajne u svojim karijerama (političare preskačem namjerno).
A važno je i obrazovanje...ma što ljudi mislili o njemu. Vesele me položeni ispiti blogera studenata, priče iz škole i petice naših blogerskih srednoškolaca, a volim i blogere penzionere. Volim i doista uživam u toj različitosti, a najviše volim kad počnu frcati iskre, komentari (priznajem obrisala sam ih par na svom)....
...Loptica malo si se zanijela...Loptica skojiš ukrivo....Loptica dosta bloganja za danas.
A sada u petak, odmor, veselje i izlazak.
Kako sam napisala da će mi se danas desiti nešto...jel...organizirala sam si izlazak s prijeteljem...I naravno da će se desiti. Jest da sam malo pomogla. Ali u danu kad mi se druži i ruži, pa zašto ne bi. Ipak imam više od osamnaest i svoju kunu v žepu.
P:S: ništa danas od tequile
Post je objavljen 04.11.2005. u 15:51 sati.