Ovo je jedna od onih nochi kad se osjechate da ste na samom dnu, a u stvari neki vam glas govori, glas koji ne prepoznajete jer vam je stran.. a i imate ih suvishe u svojoj glavi tako da ne znate da prepoznate koji je koji... da li je to govor onoga koji zhelite da chujete, ili govor koji treba da chujete.. da ste upravo na vrhu... jer kad ste na samom dnu tad ste najjachi a da toga niste ni svjesni.. jer tad po nekoj logici trebalo bi da budemo goli pred svojim zhivotom, da nam je u isti mah svejedno i sve toliko vazhno, samo da je na nama da se odluchimo kojoj chemo partiji pripisati glasachki listich.. onoj shto pobjedjuje ili onoj koja che nas za minut... koji nas mozhe zhivota koshtati.. zaslijepiti svojom slatkom sebichnoshchu prema nama samima...
slabosti uzak je put, tu nema mesta za sve
ne pazish i nema te...