Dugostoljetna hajka na te životinjske vrste, trpanje njihovog mesa na sve moguće načine, je prestala. Više sile, priroda ili 'ko već, promjenio je svjetonazor prema dražesnim i ukusnim životinjama!
A kaj, da smo svi pasli travu, narasle bi neke bodlje ili bi postala otrovna. Tak je i to. Ali nema straha, još! Sve se to zove životna ravnoteža.
No, panika se lagano napravi, panika je za medija prava stvar, a za paničare praznik.
Napravili neki lijek (nekak na T se zove) koji kao pomaže pri gripi. I nahrlili starčeki u ljekarne i sve pokupovali. Nekako si zamišljam scenu: Ulazi starček nutra u ljekarnu, prodavačica ga već zna. Bok Biserka, daj uobičajeno, no danas bi mogao malo promjeniti...hmmm... kaj imaš novo? Došao novi lijek protiv ptičj....DAJ!
Šapkom i kapkom, kupuje se na veliko, bilo kaj-kao utjeha naravno. I dok starci postaju sve žilaviji i otporniji na težak život i sve boleštine koje vladaju, jadna dječica nisu više nigdje sigurna. Dečeci od 15 se pikaju noževima, tuku se, droga je svuda. A još nevinija dječica nakon normalne ture cjepiva dobiju meningitis. Ko je i gdje siguran? Ma nitko i nigdje.
Sad nemremo niti jesti kak treba. Slabi nam imunitet, te boleštine pustoše našim organizmima. Ali treba to prihvatiti kao normalno i krenuti tim tokom. Kaj ja to pričam?
Ovak, npr. danas glavna okupacija je kako smršaviti. Zaboravite sve dijete, kupite naš novi proizvod: Salmonele u kapsulama ****novo**** od sada i šumeće tablete sa okusom limuna! Jedite što god hoćete, a mršavite! Gratis rola papira! ;o))))
Mali mi je obolio od ptičje gripe, šta da radim doktore? Pa nek pije puno (o)čaja!
Kad tad će doći crna vremena, koja se moraju shvatiti sarkastično.
Optimistični političari, optimistični doktori, suci, bankari, dileri autima, a zašto. Zato kaj imaju para! Pa kad zagusti, kupš si novo zdravlje. A mi? Hmm...
Zašto nema panike glede ptičje gripe?
Još nije prešla na nas ljude. No, to se lako može desiti. Uvijek će se naći neki seljo, koji svoje kokice neće dati spraksiranim ubojicama, nego će ih zbuksat negdje u podrum i tako osigurat sebi dobar kašalj klica. Pa će mu u posjet doći unuka iz ZG-a, pa će kao dobri domaćin odnijeti virus u Zg, pa malo na trg-*kašlj, kašlj*! A oni golubovi samo čekaju neke boleštine da prenesu. Kolegica od stare na poslu je svojoj majci preko telefona uporno tuvila u glavu, da kad dođu ljudi u zelenom, da im da kokice. Čak i dobre pare nude. Ali ona: NE, nedam, to su moje! Ona se čak zaprijetila mjci da joj neće više doći u posjetu! Eh, koliko samo ima takvih tvrdoglavih... Dok, od frenda deda kaže, ako dođe gripa do mojih kokica, zovem cijelu familiju na gozbu (picekijadu). E, da su svi ko taj čiča!
Polakomili se svi građani za cijepivom protiv gripe. Jaka utjeha. To je kao da se cjepiš protiv tuberkuloze, a dobiješ rak pluča!
Moja životna filozofija, glede i unatoč ptičje gripe je: Baš me briga! Piceki se mogu jesti, a ako nastane epidemija, nema spasa. Pa zašto onda paničariti!!!
Zato se opustite, bacite nekog pernatog ljubimca na tavicu, gurnite u pečnicu malog pajceka, pa laganu juhicu od junetine i da vidiš veselja! Ma kakve bolesti, ako si sit! ;o))
Post je objavljen 04.11.2005. u 10:24 sati.