Došao sam drumom. Lud, lud, luuuuuuud.
Pripelo mi. Stao sam kod jedne benzinske crpke.
U sklopu objekta je kafeterija, a vani tri montažna WC-a.
Na prvom piše VATRA, na drugom DJECA, a na trećem RAMIREZ.
Nisam se mogao odlučit na koji da se popišam, pa sam ušao u kafeteriju.
Kako sam ušao, tako je glazba prestala. Prestao je i žamor svih tih običnih ljudi.
Osjetili su da sam drugačiji. Stravično nepočešljan.
Znam, pa šta?? Koriste Head&Shoulders, a ja šampon od koprive.
Svejedno, bojali su me se u žuto.
Sjeo sam za šank. Konobara sam tako prostrijelio pogledom da su tri čaše iza njega pukle.
Točeno u krigli od litra – rekoh
Onda sam iz jakne izvukao nosač zvuka od Sufjan Stevens-a i tražio tri prigodne pjesme koje će mi konobar zavrtit dok budem pio pivo.
Prva stvar imala je naslov :
«The black hawk war, or, how to demolish an entire civilization and still feel good about yourself in the morning, or, we apologize for the incovenience but you`re gonna have to leave now, or, I have fought the big knives and will continue to fight…»
Druga je išla ovako :
«A short reprise for Mary Todd, who went insane, but for very good reasons»
Dok je treća bila :
«Out of Egypt, into the great laugh of mankind, and I shake the dirt from my sandals as I run»
Nakon treće stvari smijao sam se pet minuta.
Zašto??
Pogledajte drugu rečenicu posta.
Svi su me pratili. Mislili su da mogu kao ja.
A onda sam ga u šestoj minuti produžetka bez najave izvukao i popišao se u kriglu.
Dok su ostali shvatili igru, gaće su im već bile popišane.
Mislili oni mene sjebat. Kako da ne.
Kao da nisu čuli onu staru narodnu : «Tko Strokewskog jebe, jebe sebe!!!»
Izašao sam vani.
Pogledao sam ona tri montažna WC-a.
Nešto mi tu nije štimalo. Prošetao sam do njih fućkajući i napravio neke preinake.
Sada je na prvom pisalo TRAVA, na drugom DJ. ECA, a na trećem REZ MIRA.
To je već bolje.
Sjeo sam u auto i otišao drumom. Lud, lud, luuuuuuud.
Post je objavljen 04.11.2005. u 08:36 sati.