Pregled posta

PSUNJSKIM GORJEM I SLAVONSKOM RAVNICOM

Jučer sam slučajno primijetio izloženu kartu biciklističke staze obroncima Psunja. Baš sam se bio uputio u Kovačevac da potražim negdašnjeg prijatelja Antu Šolića kad ugledah tu kartu.

BICIKLISTIČKA STAZA

Naravno, odmah sam odlučio provjeriti atraktivnost te staze.
Najprije sam otišao do Šolića. Doma su mu bili sin i snaha, a on se, poslije smrti žene, ponovo oženio i odselio negdje na more. Tako mu je to u životu.
Zato se vratih do rečene biciklističke karte i lijepo cipelcugom krenuh označenim putem. I što da kažem. Zaista je staza vrlo atraktivna, vodi vas izvan velike prometnice kroz Cernik, Giletince sve do Cerničke Šagovine, a onda drugim putem natrag prema Cerniku i Novoj Gradiškoj.

NOVOGRADIŠKE VEDUTE
A kad ste već u Novoj Gradiškoj svakako obiđite najmlađi grad u Hrvatskoj, utemeljen 1748. godine, u sklopu Vojne krajine, najprije kao Friedrichsdorf, da bi dvije godine kasnije grad dobio današnje ime. Iz toga doba datira prva zidana zgrada - Crkva sv. Terezije, značajni spomenik sakralnog graditeljstva. Tu je i župna crkva Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, s početka 19. stoljeća, u kojoj se možete diviti djelima znamenitog hrvatskog slikara Celestina Medovića.
Nova Gradiška je graničarski grad, na raskrižju mnogih strateških puteva, pa je oduvijek bila zanimljiva svima koji su pretendirali da zavladaju ovim krajem. Dakako, ovdje su mnogi polomili zube, pa tako i posljednji (nadam se) napadači, velikosrpski agresori.
Ljubiteljima motorističkih sportova ne trebam posebno naglašavati da se na izletištu Strmac održavaju mootoristički susreti na državnoj razini.
Kao što ni ljubiteljima lova ne moram posebno predstavljati Radinje, jedno od najljepših i najuređenijih hrvatskih lovišta, gdje ponosno šeću rogovljima obdareni snažni jeleni i brzi srndači, elegantne košute i srne; gdje možete sresti velike obitelji divljih svinja na koje zaštitinički motre snažni veprovi.
Ribičima su posebno omiljena novogradiška riblja carstva u kojima se mogu uloviti ooovoooliiikeee različite ribetine. O tome se možete raspitati u Sportskim ribolovnim udrugama Klen i Elda, budući da vam ja nisam neki pouzdan izvor ribljih informacija.
Za one koji vole znati nešto o povijesnim ličnostima koji su podrijetlom iz Nove Gradiške i okolice, onda moram reći: odavde je sveučilišni profesor i osnivač državno-pravne znanosti Josip Pliverić; hrvatski glumci i redatelji, utemeljitelji Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu Josip Freudenreich i Adam Mandrović; šumarski stručnjak i osnivač Zoološkog muzeja u Zagrebu Josip Ettinger; Josip Janko Grahor, arhitekt i graditelj, prvi predsjednik Zagrebačkog velesajma; Vladimir Nikolić(1829.-1866.), književnik; Ivo Štivičić, najuspješniji televizijski pisac; Tito Bilopavlović, sjajan pjesnik i pripovjedač; Miro Gavran, jedan od naših najboljih živih dramskih pisaca, predstave kojega igraju mnoga europska kazališta itd.

NI D OD DVORCA
Meni je biciklistička staza bila prekratka. Kad sam već došao do Cerničke Šagovine, rodnoga mjesta Josipa Mikšića, gradonačelnika Nove Gradiške, uputio sam se dalje u pravcu Mašićke Šagovine. Putem sam upoznao Pavu. Poslije se uspostavilo da se Pavo i ja znamo od 1992. godine. Pavo je krenuo prema vinogradu, gdje mu je prijatelj trebao orati vinograd, jer će na tom mjestu Pavo posaditi lješnjake.
Uspostavilo se da su Pavo i Mikšić također prijatelji i da na istom brijegu imaju vinograd. Pavo me nagovorio da odem s njim. Kao pokazat će mi gradonačelnikovu vikendicu. Žabu nije teško natjerati u vodu, a ni mene na nepoznat put.
I tako stigosmo na vrh jednog brežuljka. Očekivao sam da ću vidjeti ako ne dvorac, a onda raskošnu vikendicu Josipa Mikšića, kad ono skromna građevina, bez soba, kuhinje, terase. Samo jedna zaključana vrata u kojoj su, mislim, alatke i možda koja bačva vina. Ispred tog luft-dvorca sve je terasa na otvorenome. Samo je roštilj zaštićen od moguće kiše.

IZGUBLJEN U ŠUMI
Poslije me Pavo uputio nekim stazama koje navodno vode u Mašićku Šagovinu, ali sam u šumi zalutao. Kad ste u šumi, onda se lako izgubiti. Tako sam se i ja izgubio i našao u označenim minskim poljima. Srećom, imao GPS, pa sam slijedio svoje stope natrag i tako se našao ponovo u Cerničkoj Šagovini.
Odatle sam seoskim putem, prohodavši i preko dva potočića malena, stigao u Trnavu, a onda, već umoran od svježeg zraka i neugodnih šumskih putova, vratio se natrag u Novu Gradišku, prošavši kroz Medare, Mašić i Kovačevac.
Kad sam ugledao mali obiteljski hotel Tomislav, najljepši takav hotel kojeg sam dosad vidio, uskliknuo sam od sreće.
A iz kupaonice sam sam sebe silom izvlačio. Dobrano sam se potegao za uho i proderao se: Van iz kupaonice, nezahvalni stvore. Čeka te krevet!
Međutim, kreveta nije bilo. Umjesto njega - raj!

Post je objavljen 04.11.2005. u 07:45 sati.