I tako vam to ide. Relativo nedavno sam ovdje objavio post u kojem sam govorio o tome kako mi ljubav cvijeta i kak je sve super i sve za 5.
Danas nije niti izbliza tako lijepo. Danas, doduše već neko vrijeme, smo stranci.
Nema više ljubavi, nisam više Master darling.
Kako je to sve krenulo. Krenulo je jednom mojom glupom porukom u kojoj nema mnogo istine, koju poslah potaknut nekom svađicom, a poruka glasi "Mi nemamo ništa zajedničkog". To niti izbliza nije tako, no nju je potaklo na razmišljanje. Kad tome pribrojimo i neke svađice te neslaganja u određenim stvarima, dobijemo prekid.
Iskreno-ja dobih nogu. I ja se pokušavah pomiriti, ispraviti neka neslaganja, ukazati da mi nismo toliko različiti i da naša razmimoilaženja nisu nepremostiva. Ona to ne vidi ili ne želi vidjeti.
Uložio sam truda, vidio se s njom na kavi, napisao i pismo-namirisao ga čak :)) no ni to nije dalo nikakvog rezultata. Pa sam ju nazvao i tako pokušao nešto riješiti… ništa.
I vjerovali vi meni ili ne, niti suzu nisam pusti, ali mi je ipak bad. Bad na nekom racionalnom a ne toliko emotivnom nivou jer se i moja ljubav smanjila i ohladila, no ostala je spoznaja o onome što bi moglo biti…
Pa kad već otvaram dušu-idemo do kraja. Svađice i obostrano tvrdoglavljenje bijahu u određenim periodima veze čak i česta pojava. Nekad sam i ja glumio prevelikog frajera a potpuno bespotrebno. Potencirao neke stvari misleći proizvesti određeni učinak a postigao sam suštu suprotnost. Pa sam znao zaboraviti da je nekad šutnja stvarno zlato i da je bolje nekaj pregristi nego iznositi na svijetlo dana. Nadalje-pokušao sam je ukalupiti i od nje napraviti nešto što nije. Naravno da mi se suprotstavljala. Ne može se nekoga promijeniti ako to on sam ne želi, a ja sam baš to pokušao… I tako bliže i tako dalje.
I jasno da nije krivica samo na mojoj strani. Nije ni ona baš uvijek bila sunce i zlato :) no o tome ne želim govoriti. Ispali bi kao tračanje i ogovaranje i totalno ne gentlemanski, a ja nisam takav.
I tako vam to ide. Svađica po svađica, pa koja napotrebna i neistinita poruka, pa koje tvrdoglavljenje… i prekrasna veza ode u onu stvar. Prije prekida u tome ne vidjeh ništa drastično i mislio sam to nekako "u hodu" rješavati no, hodati nadalje mogu sam. S djevojkom o kojoj ste ovdje čitali mislim da više ne budem ruku pod ruku šetao gradom. No život ide dalje i sve će to narod pozlatiti :))
A ja sam pre dobar i pre zgodan i pre interesantan dečko da bi bio neko duže vrijeme solo. Hehe. Znam da će uskoro negdje, neka naletiti no pitanje je dali će posjedovati njene kvalitete? OK. Još sam pod dojmom svega toga pa ju malo i glorificiram te idealiziram ali bivša mi je stvarno jako dobra osoba i djevojka i bio sam teži kreten kad sam dozvolio da mi tako lijepa veza propadne. Stvarno joj želim puno sreće.
I nemojte me sad tu nekaj sažaljevati niti mi sipati neke tužne i "bit će bolje" komentare. Ponavljam, emotivno sam totalno OK, no racionalno si ne mogu oprostiti tu poruku i još sve ono o čemu sam pisao te neke stvari o kojima nisam govorio.
Znate kak to ide… Da sam prije nekog vremena znao kaj sad znam-ma i dalje bi bili golupčići samo takvi. A sad kad sam doznao, i stvarno proniknuo u srž svih naših problema-e sad ona više ne želi biti samnom.
Nadam se da ste iz ove priče izvukli neke pouke?
Ako se već morate svađati, svađajte se samo oko nekih krucijalnih razmimoilaženja i oko velikih problema, no najbolje se niti ne svađati nego mirno i staloženo razgovarati. Znam da je to nekad teško, nekad i nemoguće no treba se truditi. Svađe i svađice su najbolji put u propast veze.
Zatim, ne šaljite blesave poruke :)) i ne glumite većeg rajera/frajericu nego kaj je to potrebno i nego kaj to jeste. Obrnuta psihologija i pristup "kaj sam veći cooler i frajer to bu ona više trčala zamnom" ne pali.
Nikad ne ostavljajte da se bilo kaj riješi samo od sebe i u hodu jer se ne bude riješilo.
I jedna velika i svima poznata istina no koju često zaboravimo. Emocije nisu i ne mogu biti dovoljne. One jesu temelj uspješne veze, ali ako i nadogradnja nije na visini zadatka veza propada.
I kako sam samog sebe preveslao. Autogol totalni. Kreten totalni bolje rečeno :))
Znao sam je dovoditi u situacije gdje je neki prekid s moje strane maltene visio u zraku ili sam nabrijavao neku svađicu samo zato da ona još i više zamnom poludi i da se još više potrudi oko nas. U par trenutka vidjeh da joj je stvarno bad i da ne želi da prekinemo (koda sam ja to želio-KRETEN :)) ) i da me iskreno voli. No ja duboko uvjeren kako sam nenadjebiv frajer i Dom, te dečko koji se samo poželjeti može sam se preračunao.
No ja jesam frajer i moram izjaviti, jer znam da će i ona ovo pročitati «Ex slave darling, znaš kaj stoji u pismu i iskreno se nadam da budeš našla dečka koji će željeti i ostvariti sve ono kaj sam ti napisao i koji će biti takav kakav sam ja od početka trebao biti, no… nekako sumnjam u to. Ovakvi poput mene ne rastu baš na drveću :)), no i cure poput tebe se ne nalaze na grani, pa vjerujem da smo oboje na gubitku i da smo oboje uspjeli uništiti nešto tako lijepo».
I za kraj par stihova od The Kinga :) a koji se mogu zorno preslikati na moju situaciju:
Maybe I didn’t treat you
Quite as good as I should have
Maybe I didn’t love you
Quite as often as I could have
Little things I should have said and done
I just never took the time
You were always on my mind
You were always on my mind
Tell me, tell me that your sweet love hasn’t died
Give me, give me one more chance
To keep you satisfied, satisfied
Maybe I didn’t hold you
All those lonely, lonely times
And I guess I never told you
I’m so happy that you’re mine
If I make you feel second best
Girl, I’m sorry I was blind
You were always on my mind
You were always on my mind
Tell me, tell me that your sweet love hasn’t died
Give me, give me one more chance
To keep you satisfied, satisfied
Post je objavljen 03.11.2005. u 22:45 sati.