Mislio sam da će monumentalni spomenici nestati s varijantom socijalizma, koju nismo voljeli. Za boravka u Berlinu sam upotrijebio jedno popodne za istraživanje, veliki broj obitelji se skuplja u parkovima ispred fizički najvećih spomenika. Socijalistički realizam, kao u pravac u umjetnosti, je smiješan, al smiješni su i naši suvremenici. U Rijeci se u elitnim klubovima slušaju narodnjaci iliti cajke. Meni okolica baš ne djeluje normalno, malo me tješi europsko okruženje. Možda Sanader i tim obožavateljima objasni, da nije u nacionalnom interesu, slušati to smeće. Jedina šansa za demokratski preodgoj kod hrvata.
Čitajte današnji "Novi list". Aldo Paquola u svom tekstu "Praznomlat taštine" pljuje sebe, direkt u lice. Loši tekstovi govore isključivo o autoru.
Danas baš nemam inspiraciju.
Post je objavljen 03.11.2005. u 22:30 sati.