da barem možeš vidjeti kako je danas bio lijep dan
šetao sam ulicom, gledao u daljinu i mislio na tebe
imao sam jednu neizrečenu misao
raspravio sam sa sobom na glas
starica se nasmijala u prolazu
i ja sam se pokušao nasmijati
čudan osjećaj
možda pokušam opet sutra
drvena klupica u parku raspukla se na kiši
padalo je cijelo ljeto
nosio sam pismo u lijevom džepu
i gazio masnu lokvu na betonu
izgubio sam tvoju adresu
poželio sam igrati se u pješčaniku
kao nekad
kad još nisam znao pisati
gledao sam nebo i tražio zvijezdu
smog je večeras pregust
noć je prohladna
baš kako ti to voliš
prevrtao sam sjećanja u strahu da ne zaboravim
da barem možeš vidjeti kako je danas bio lijep dan...
eto fred, da i svijet vidi moju ljubav
Post je objavljen 03.11.2005. u 20:55 sati.