- Slušaj, mladiću, bit ću neograničeno iskren. Stavi se malo na moje mjesto. Pobjegnem iz Zagreba od svakodnevnih problema u Opatiju da si malo odmorim tijelo i dušu u nadi da popričam s prijateljima o starim uspomenama, kad ono ne pro|e ni jedna cijela noć, pojavljuješ se ti u svoj svojoj veličini i hoćeš da pišem o tebi: gdje si živio, kuda si putovao, gdje si sticao slavu ovozemaljsku, kolika je gomila mrtvih i osakaćenih iza tebe ostala, jer slavu si sticao s ovim, ne baš bilo kakvim, mačem. Da si noćna mora znao bih da ću se jednom probuditi. Ali nisi, stvarniji si i od same stvarnosti! Donosiš mi vijesti od same Pitije sa delfijskog proročišta; kažeš da si poznavao i nekog apostola, a možda si suvremenik i Hiparha iz Nikeje, slavnog astronoma i geografa; ili si pak stoicizam slušao iz usta Krizipa iz Sola, možda od Zenona iz Kitiona, ili te podučavao i sam slavni Seneka, a Hiponakt iz Efesa, tvorac holijambskog stila i satiričnih pjesama, sigurno te podučavao u govorništvu; ili možda Isokrat, najčuveniji atenski govornik starog vremena; možda si što naučio i od Arhiloha sa Para, čuvenog pjesnika jamba i elegija? Neki su ti možda bili suvremenici, nečije si knjige čitao ili pak o njima čuo, zaključujem prema onome što si rekao da su o tebi zapisali Rimljani. Antika vrvi od učenih ljudi i zato povijesničari u mojoj zemlji visoko dižu glave ponosni što znaju za tisuće slavnih ljudi. Ali, čovječe, to mene ne zanima! Zašto da meni netko stavlja "papriku pod rep" ili mi s visoka kaže: "Pošto deka bibera, gospodine književniče?" U mojoj zemlji mnogo je ideologa, demagoga, apologeta svih vjera i društvenih ure|enja, a običnog čovjeka zovu - mali; obični, nezanimljivi čovjek je dobar da uzme pušku u ruku i da brani imetak onih koji su ga stekli otimajući. Svaki čas nekakva nova demokracija traži nove žrtve, a ti se, Lehi Manuele, nikako ne uklapaš u taj panoptikum hrvatske povijesti. Ratovao si za Rimljane, okupatore ilirskih krajeva; dakle, bio si porobljivač i neprijatelj. Kako onda da te prikažem da budeš simpatičan? Lakše bi mi bilo da si, recimo, iz germanskog plemena. Takvi su ponekad i nakratko sticali simpatije me|u balkanskim plemenima, koja su čas udružena, čas opet u ratu izme|u sebe. Eto, govorim ti sve to zato da shvatiš kako bi tebi bilo da si na mom mjestu.
- Gospodine književniče, rekao mi je an|eo Gamalijel da ste vi nezavisni duh; da niste državofob ni državofil, a jedino vam je Bog nad bogovima vrhunska figura pred kojom savijate koljeno.
- A ja sam mislio da je to u tajnosti.
- Opet ste u zabludi. Tajne pred božjim prijestoljem nestaju kao magla kada ju rastjera sunce i nebeski vjetrovi.
- Kako da pišem, Lehi Manuele?
- Mislite na stil?
- Ne! Mislim na način. Tko će govoriti o tvom životu? Ja o tebi ili ti sam o sebi? Trebaju mi neke zabilješke, treba odrediti vrijeme doga|anja. Sve mora imati svoj smisao i cilj.
Post je objavljen 03.11.2005. u 19:10 sati.