Jeste li se kad zapitali koliko odličnih blogova postoji u ovoj džungli, a na koje nikad nećete naići? E pa ima ih. Danas mi je ukazano na jedan blog, koji kao da su autori zamislili specijalno za Jezdimira. Nametati vam svoj neobični ukus stvarno ne želim, ali ću one koji ga samnom dijele uputiti na Tisuću zašto - tisuću ne znam.
U opisu bloga, koji uređuje formalno pet autora stoji sljedeće:
˝Ovaj blog je započeo kao dio velikog projekta pisanja knjige koja bi trebala dati sustavan pregled sveukupnog ljudskog neznanja. No sve više postaje mjesto gdje prijatelji pišu priče s nadom da će privući neke cure, koje će pasti na šarmantne tekstove. U uspjeh ovih nastojanja ne vjeruju im ni rođene majke.˝
Što da vam kažem? Mene je teško ostaviti bez riječi, slova i slogova, a već se minutama mučim s ovom 'recenzijom'.
Stil? Za prave ljubitelje jezika i svega što se s jezikom može napraviti - fantastičan. Za lijene čitatelje željne brze i besmislene književne zabave - nepreporučljiv.
Teme? Polufilozofska polualkoholičarska onaniranja o životu i ljudima, često poentirana sa: NE ZNAM, za šire narodne mase naizgled nerazumljivi poludnevnički zapisi. Ima seksa. Ima 'slina nejebuša'. Ima SVEGA.
Autori? Društvance iz Osijeka razbacano po bijelom svijetu, kažu.
Moja ocjena? Do pola bloga sam vadila citate, ko da čitam Krležu, samo napušenog. Skoro da nisam mogla odlučiti koji konkretni post preporučiti.
Ali ipak, ovako od oka:
Windmills, wooden shoes & Marija
sTAVI pIMPEK nAZAD nA tOPLO x2
Moto im je: ˝...možeš kasniti na službeni posao i diletantski ga odrađivati, možeš masturbirati na prijateljicu, možeš imat ružnu curu i bit loš u krevetu, možeš čak i fingirati poznavanje vina i snobovski se ponašati, ALI pisanju bloga ćemo pristupati tako da naše pisanje postane kamen temeljac naše duhovne preobrazbe i materijalnog nam blagostanja.˝ Pa vi vidite.
Jezdimir
Post je objavljen 03.11.2005. u 16:45 sati.