Iako to uistinu nije bog zna kakav trošak, još uvijek u svom automobilu nemam ugrađen radio. Mnogima je to nezamislivo, ali eto, jednostavno ga nemam - što iz čiste inertnosti, što zbog logike kako mi to uistinu i nije nužno jer za kratkih tura po gradu gotovo da i ne stignem poslušati pjesmu u jednom komadu. Kad idem na duža putovanja (čitaj – jednom do dva puta godišnje) koristim se obiteljskim, većim automobilom, u kojem dakako ostvarujem uvjete za slušanje radio programa.
Posljednja dva mjeseca, međutim, vozim „šefičin“ službeni auto, s ugrađenim radiom i CD-playerom. (Nisam time posebno počašćena – ona je, naime, radila neki medicinski zahvat na nozi, nećete vjerovati, zbog estetskih razloga – pa jednostavno nema uvjeta da stisne papučicu gasa, te joj trenutno glumim i osobnu vozačicu….)
No, dakle, vratimo se toj mojoj omiljenoj igrački, radio prijemniku! Na njemu je memorirano šest programa: neizostavna Radio Rijeka, Otvoreni radio, Primorski radio Opatija, Radio Istra, Narodni radio i HRT-ov drugi program. Zajednički nazivnik svim navedenim programima jest pregršt, ali stvarno pre-pre-pregršt reklama. Luda sam od ponude banaka, flexi tekućih računa, razno-raznih leasinga, keramičkih pločica, brojnih trgovačkih lanaca, peveca, klinca i palca….Ljudi moji, nećete vjerovati – ali na razdaljini od nekih desetak kilometara zna mi se dogoditi da ne uhvatim nigdje cijele-cjelcate pjesme! A meni se pjeva i vrišti! Vrtim bjesomučno onaj klinac uz volan (uz pomoć kojeg se mijenjaju stanice – eh, što ti je suvremena tehnika!), al' svugdje samo glupave reklame. Dobro netko reče da će uskoro i nastavu prekidati zbog reklama. Još kad mi naleti ona seljačija od Narodnoga radija s kukurijekanjem i najavom oooooo-glasne minute, dođe mi da ga razbijem.
U svakom slučaju, unatoč i usprkos tim mučiteljima ljudskih duša, napravila sam top ljestvicu omiljenih radio postaja. Dopustite mi da Radio Rijeka bude izvan konkurencije. To je, ipak, moj radio – svako jutro tim programom počinje moj dan. Glasovi poznati, informacije koje mi nude, dobro mi dođu i samim tim ne mogu biti pretjerano objektivna. Zanemarimo li, dakle, lagani lokal patriotizam, na vrhu moje top ljestvice su: Drugi program HRT-a i Otvoreni radio. Na već spomenutom drugom programu često mi izmame osmijeh. Ma što osmijeh – jutros sam umirala od smijeha slušajući ludog Fodora i njegovu Lobotomiju.
A koji su vaši favoriti?
Post je objavljen 03.11.2005. u 16:02 sati.