kao on...on ce vjecno biti samnom...nikad necu zaboraviti nase igre,lude planove,mastanja i razgovore koji su trajali dugo u noc.Nase male svade i ostavljanja papirica ispred vrata:"ja bi se pomirio"
O Boze,kao da je bilo jucer,jos se sjecam igranja nogometa i slavljenja pobjede,a nakon toga utrka do njegovog stana,igranja kompijutera i jedenja palacinki s nutellom..mljac
da i nasi planovi su uvijek bili "mocni"...Svakakve ideje su nam padale na pamet..hehe
I znali smo se svadat..znalo je biti i vike,pa i suza,ali uvijek smo na kraju padali u zagrljaj jedano drugome..
Bilo je tu i padanja i lomljanja ruku i nogu...pa smo zajedno skakutali na jednoj nozi kad uciteljica nije gledala.Neki su cak mislili da smo blizanci,cak smo i rodeni na isti dan
Ali mi smo ipak samo NAJBOLJI PRIJATELJI.I vjeruj mi bez obzira sto sam ja otisla uvijek ces biti dio mene...UVIJEK
Post je objavljen 03.11.2005. u 15:37 sati.