Izvini.. znash da je to jache od mene... Vjerujem da znash i da si uvjek znao. Ne mozhesh pobjechi od sebe. Probala sam. Jucher sam vidjela da nisam. Da nechu nikada. A to je tako jebeno rizichno. Strah me je toga. To je ono zlo shto te vuche sebi a ti niti hochesh niti mozhesh da se okrenesh na drugu stranu. Nedostaje.. mi.. mnogo.
Znam da znash.
I osjecham se tako jebeno promasheno u ovom trenutku. Pomalo mi je i zhao.
Ironichno je kako su se uloge okrenule. Opet smo na istom, na zamjenjenim mjestima. I nikada nechemo biti na istom. Uvjek tu negdje, uvjek na dohvat ruke... a nikada na dodiru. I znamo to oboje. A opet je jache od mene.
Uradi ti ono za shta ja nemam snage...
Bozhe, bozhe shteta za nas oboje
Sve bi bilo mozhda i drugachije
Da smo se ranije sreli ti i ja
Nisi smijela nikada
Ptico malena
Iz moje ruke ni jesti, ni vodu piti
Jer ja nosim jedan tuzhan ugarak
Negdje na dnu grudi
I ovo lice stranca i hiljadu bora
I jedan ruzmarin koji ne vene
Bjezhi bjezhi od mene
Bjezhi bjezhi od mene
Post je objavljen 03.11.2005. u 14:46 sati.