I would say I'm sorry
If I thought that it would change your mind
But I know that this time
I've said too much
Been too unkind
I try to laugh about it
Nisan spavala...
Umorna san...
Umorna od svega...
Sve mi je ravno i nije me briga...
Ako umren još bolje...
Više nikad se onda necu morat zamarat
nebitnin stvarima i cinjenicama...
Cinjenicama koje ti ispunjuju svakodnevnicu i
deprimiraju te do te granice da ti je sve ravno...
Cas volis nekog,a cas nikog...
Mozda si previse sebicna osoba da ti je stalo do bilo
koga osin do samog sebe?
Ali nažalost to nije u mom slucaju...
Nemarin za ikoga...cak ni za sebe...
Više me nije briga...
Mrzin se i tuga i gorcina mi izjedaju utrobu
kao kiselina je nagrizaju i polako se raspada...
Raspadan se iznutra...
Zelin bit samo obicna osoba bez problema...
Ne savrsena,samo bez problema...
Ipak je naglasak na rijeci želim...
Želim samo sidit na Susty-u i promatrat sve...
To me smiruje i ubija moj crni svijet...
Vidin nešto šta je savršeno i bez problema...
Poželin bit more i bit vjecna poput njega...
Sunce da grijen svijet svojom toplinom....
A kad se trgnem i pogledam opet je sve sivo
i kiša pada,a vjetar odnosi lišce i otpuhuje
toplinu i zima sve umata u svoj bijeli pokrivac...
Tada shvatim da nemogu bit ni sunce ni more nego
samo jedan bijedni crv koji je u rukama okrutnosti...
Realnost te uništava,a ništavilo je vjecno....
Post je objavljen 03.11.2005. u 10:04 sati.