izmedju nje i mene je gotovo
nekako se izvlačim iz tog njenos svijeta,
pogleda na svijet..
i da činim dobro, pokazatelj je i to
što se osjećam kao da se ponovno stvara i osjećam
tu slobodu prostora oko sebe
kao da dok sam bio s njom
kao da sam bio i u nekakvoj prostornor kutiji
zatvoren u tamnom kartonskoj kutiji
i nsam zelio izaci.. samo sam cekao kad ce i ona doci u posjetu
a unutra je tamno i strasno, i vremenom se pocnes bojati
svijeta koji je izvana.. nema tamo ni boga .. samo smo nas dvoje
bauljamo u tami
kutija je bila sazdana od riječi i priča.. i tko bi
rekao da rijeci i price mogu satkati takvu kutiju
takvo gusto tkanje..
i to je njen zivod
danas nakon sto sam nepovratno iskidao stienke kutije,
osjecam se poput leptira koji izlazi iz cahure..
vidim da ona skuplja stijenke i place nad njima i
kao da bi ih htjela ponovno stkati..
samo ako to i uspije.. ja necu vise ulaziti u tu kutiju
mislim da je samnom gotovo..
a i ima osoba koja dragovoljno stoji i čami u toj kutiji
valjda više i ne zna drugacije.. a vani je cist zrak i sunce..
osjeti se vjetar na licu, Bog se smiješi ..
ja nisam sposoban pomoći ti
to može samo Bog
Post je objavljen 03.11.2005. u 10:10 sati.