Šteta kaj nemrem napisat kakav je filing osjećat se zakurac. Ne da nemrem, nego ne znam kak to zapisat, a da izbjegnem retardirane usporedbe. No, ajmo pokušat. Osjećam se kao osa na vilici filane paprike. Ne. Ne šljaka. Možda od 5 sati London Skies od Jamie Culluma na repeat. Nemam se di istuširat, možda zato. Možda zato kaj je frajer kojeg moram snimat uskoro za kao neke veće pare totalni tuljan. Možda zato kaj uređujem prostor, a čini mi se da sve stoji nekak. Ili možda zato kaj opet nemam ni 2 kune u džepu, a radim. Možda sam samo umoran. Možda. Grdo je tu. Prazna soba, onak, neki štokrl na kojem je kava i sol, tv na nekom stalku, neki vintage užas stolić i 2 fotelje na kojima spavam. Zgrijala se soba malo, iako ju čitav dan nisam grijao, što će reć da kad zagrijemo sobu, ona ostaje topla donekle. Fakat me jebe kaj moram ić spavat neotuširan te shodno tome smrdljiv na 2 spojene fotelje, pokriven dekom koju sam ukrao babi iz prošle kuće. Osjećam da mi noge smrde, ili bi trebale smrdit poradi načina na koji se ljepe za čarape koje se potom ljepe za tenisice. Moguće je da je snijeg to što pada po alyssi milano, ili to ona nije. Slika na tv-u je dobra poput negativaca iz knjiga stevena kinga.
Frajer čija je kuća je muški ekvivalent svih baba do sad. Taman izađoh iz babljeg gnijezda i dočeka me najdosadniji prdež koji se ikad rodio. A priča ko tito jebote, ne prestaje. To je tip kojem treba zabranit da postoji. Ne ubit ga, baš zabranit da postoji. U kojem god obliku, jer ako ga ubijemo, reinkarnirat će se u neki kurac drugdje i bit jebeno glup i dosadan. Snimao sam ga mobitelom. Ne mogu vjerovat da snimka traje samo par minuta. Brada mi je narasla, imam kosu ko isus i imao bi 6 godina staža da živim njegove minute. Čine se kao jebene godine. Jebeš doris dragović i tu bandu s usporedbama dana i godina kad njega/nje nema i oni pate. To je krasan kurac od mutirane govoreće paprike s trešnjevačkog placa. Nestalo mi je vode danas. Frajer mi je banuo u sobu reć bok. Odjebo sam ga jer je dosadan, ali kasnije mi je išao pokazat kaj radit ak opet nestane vode. Ostario sam 9 godina i nemam jetru.
- To ti je ovaj šaraf kužiš, taj tu, kužiš problematiku, to ti je šaraf, kužiš
- Kužim
- Si ti videl to, taj šaraf? To ti je šaraf. Tu imaš neki ključ, to ti je za šaraf, si videl?
- Jesam
- Ključ, ovaj tu
- Da
- To ti je za šaraf. Ovaj tu
- Vidio sam!
- E, onda tu imaš ovu diznu, vidiš? Pogle tu, tu ti je. To ti je ta dizna. Dakle, prvo onaj šaraf
- Aha...
- E, taj šaraf, viš, imaš ovaj ključ, prvo šaraf okreneš..
- ZNAM!!
- E, onda viš, imaš tu diznu, ovu, viš, si ti videl to? E, prvo šaraf, ovaj tu, e, taj. Onda diznu..malo zakreneš šaraf, ne puno...
- Ok
- Onda ovo otvoriš i uliješ vode.
- Ok (odlazim)
- Stani. Viš tu prekidač? To ti je za svijetlo, si ti videl to? E, kad odlaziš, ugasiš svijetlo.
- U podrumu smo, ugasit ću jebeno svijetlo, nemrem zaboravit
- E, ovaj prekidač, taj tu (pokazuje jedini jebeni prekidač) E, taj stisneš. Ovak. (pali i gasi svijetlo jedno 5 puta) Si videl? Si ti videl to?
- Jesam (odlazim hitrije)
- E, si onda skužil? Viš, imaš tu šaraf, tu prvo. Prvo taj šaraf....
- (Glava mi eksplodira i odlazim)
Ovo je samo dio doista neopisivog doživljaja s tim tipom. Ne, to se fakat ne da jebeno opist, ne da. Da bar mogu.
I dalje se osjećam zakurac. Idem sad ovo postat pa ću vjerojatno postat još nekaj poslije jer mi se piše nekaj a nemam pojma kaj. A možda i ne.
Post je objavljen 03.11.2005. u 01:43 sati.