"Od prošle nedjelje mnogi magazini i novine, radio i TV postaje, fan clubovi i fanovi iz Finske i cijelog svijeta traže da iznesem svoje stajalište o situaciji. Upita je toliko mnogo da jednostavno fizički ne mogu odgovoriti na svaki posebno. Zato sam u ovom tekstu odlučila napisti par riječi, kako bi moji fanovi, obitelj, prijatelji i javnost doznali kako se osjećam s obzirom na nastalu situaciju.
Ovo su trenuci tuge i boli i vrlo mi je teško govoriti o tome. Trenutačno sam u Argentini. Nadam se da razumijete da nakon ovog šokantnog događaja koji je usporediv s razvodom, nisam željela ostati sama kod kuće u Finskoj. Moj suprug je planirao put u Argentinu još prije nekoliko mjeseci, i u zadnjem sam trenutku odlučila poći s njim. Činjenica što sam daleko u Argentini ne može biti isprika kako ne bih komentirala nastalu situaciju.
Petak, 21.10. bio je dan koji smo svi u bendu s uzbuđenjem iščekivali. Probe su počele rano ujutro. Bila sam prehlađena i nervozna zbog činjenice da nisam mogla pjevati tijekom proba.Također sam bila nervozna zbog toga što je koncert bio duži od uobičajenih Nightwishovih nastupa. Također je s nama nastupao specijalni gost, morala sam se više puta presvlačiti, i po prvi put na stageu su bili veliki ekrani. Neizostavna je i činjenica da je koncert bio sniman za DVD. Konačno smo nastupali u Hartwood Areni. Iako smo unaprijed znali da je koncert rasprodan, bio je nevjrojatan osjećaj vidjeti toliko ljudi koji su vrištali i pljeskali. Nikada neću zaboraviti kako je finska publika nevjerojatna. Na kraju koncerta rasplakala sam se od sreće zbog toga što sam, kao i uvijek, mogla dati sve od sebe iako sam bila bolesna; plakala sam od sreće jer je velika turneja završila na najbolji mogući način i zbog najbolje nagrade koju umjetnik može dobiti – ogromnog aplauza i sretnih lica obožavatelja. Tada nisam znala da ću uskoro ponovno plakati.
Nakon koncerta, dečki iz benda pozvali su me da im se pridružim kako bi se svi zagrlili. Osjećala sam se čudno, jer je to bio naš tradicionalni zagrljaj, način na koji se zagrlimo prije svakog koncerta. Tradicija je ostala među nama, usprkos tenzija i pritiska koji je postojao već duže vrijeme. Odmah sam osjetila da im želim zahavaliti, što sam glasno i učinila, ali njihov je odgovor izostao. Uručili su mi pismo i zamolili me da ga pročitam sljedeći dan; To isto pismo sada je javno.
Pročitala sam ga i ostala šokirana. Nisam znala što da kažem, kao što neznam ni sada, dok pišem ove rečenice. U tom sam pismu osjetila veliku ljutnju, i emocionalno sam vrlo zbunjena, ali na tu ljutnju ne želim odgovoriti još većom. Privatne stvari trebaju ostati privatne. Znam da je ovo tužno za sve, uključujući i dečke iz benda. Bilo je toliko mnogo načina da mi kažu ono što su rekli u pismu, ali ne mogu shvatiti način na koji su to odlučili učiniti. Žao mi je što su me krivo shvatili. Uopće se ne prepoznajem onakvom kakvom su me oni opisali. Rekli su zlobne stvari od mene, ali kap koja je prelila čašu bila je kad su umješali mog supruga, Marcela. On je čovjek kojega volim, moj prijatelj, i proteklih mi je godina bio najveća podrška. S dečkima sam u bendu 9 godina, doživili smo dobre stvari, a i ne tako dobre. Mislila sam da ih poznajem, ali bila sam u krivu.
Ipak, sve što se dogodilo nije dovoljno da ih zamrzim. Treba mi vremena da se smirim, i sagledam situaciju. Moram posložiti svoje osjećaje, i obećajem da ću se uskoro opet pojaviti u javnosti. Održat ću press konferenciju na kojoj ću govoriti o svojim planovima za budućnost. To ne znači da očekujete da će mi ta konferencija poslužiti da napadnem nekoga, jer neće. Preljepu glazbu koju smo stvarali zajedno neće ocrniti trenutna situacija.
Mnogo hvala svima koji me podržavaju u ovo tužno vrijeme, mojoj obitelji, prijateljima, kolegama i suradnicima i velikom broju obožavatelja. Sve vas volim i nadam se da vas nisam iznevjerila.
Tarja
Post je objavljen 02.11.2005. u 22:28 sati.