Marketing
u agoniji imaginarnog i
*ovo je moj 1.dosadni post o skoli,jer sam zapravo napokon osjetila onaj 11mjesec skole koji te osine svojom socijalnoscu i debilizmom,te ucenjem...ajmemeni majko moja pustiii me vannn..u 11 mjesecu ja zelim biti alkoholicar.
°°%nakon osjecaja nize posranosti kakvu osjetih u 7manje kvarat ujtro i onog °hladno mi je i strah me°
osjecaja u 11 mjesecu kad mi slabasno tjelesce naglo iskoci iz kreveta,napusti vjecnu toplinu popluna i bordo puflichaste deke koja voli samo mene,te ode nezasticeno u svjet...dobro banju(ili wc kako hocete).
eto da nastavim,nakon opisanog osjecaja,bilo me strah,jer dali su mi pare za cizme pod uvjetom da ispravim zemljopis,koji sam ispravila,te dobila nedokucivih 4 i bila jako sretno djete koje mama voli,i povijest isto,no to nema veze,jer do opcih predmeta mi je stalo samo zbog toga sto me doma onda manje jebu u pojam kad nemam
"topova" (smjesna rijec,topici,crveni topici,nijh volim u papiru ne na papiru..)...i tako moje dupe nastavlja put kroz dan...odlazim u talira na mocnu bjelu kavu i koji cigar s drugovima slikarima i glazbenikom gitaristom...
na praksi su mi jupolom opiturali marte rozo i sivo,nacrtali su jebeni cvjet i joint...imam jupolirane marte.
zatim moj kouwstur na slikanju je po profesorovim procjenama bio gotov te sam sretno pjeske odlelujala (nisam jer sam imala navedene marte od 5kila)doma s slin i masom te smo putem pokupili lovru,ali to je nevazan detalj ovog dosadnog dana..
SAD POCINJE HOROR...dojdem doma,posto me jos u talira zvala my baba from hell ""zvola sam ti prof za repeticije iz matematikeee pa moras odma poslje skole doma,nema kave""" i tako nista od kave.....dakle vec na ulazu se dere na mene onim debilnim glasom da je zvala dobricicku_%°°°°
ovdje stanimo na tren i definirajmo pojam dobricicka...jeste li citali dantea?lucifer...hitler prije,u meni budi osjecaj ja-zidov ona-hitler sto nije lijepo...jeste li citali harija potera ili kako vec...e pa ona je "ono cije se ime nesmije izgovoriti"..ona je neunistiva zilava baba koja zvace svoje zubalo i ubija zadacima iz matematike...neopisivo je stravicna...nemogu..imam traume..pricat cu mladjoj sestri o njoj stravicne price,gust mi je strasit djecu...
kao yubaba iz spireted away.a ja..ja mala chihiro
baba je zatrazila da se u 4 stvorim u dob. s matematikom (koju bajdvej nisam ni zapisivala,jer sam svega 3 puta bila na tom satu)...u 4,tad je bilo 3i55..to 1.NIJE IMALO VEZE S MOZGOM i naravno je fizicki nemoguce..u agoniji i bolu sam izletjela bez jakete s jebenom torbom kao bjesomir dok je baba pizdila o tome da se ponasam malo veselije,i da se neljutim...daj dobi vise infarkt babo...poslavsi svjet u pickumaterinu onako gladna,šugava,gola i bosa,nakon 10h skole s slikanjem idem...nek me pakao proguta...gotovo je..
POZNATI SMRAD STARACKOG DOMA,ona boja njenog stana,macke....strah...klaustofobicna soba manja od moje
s stolom i stalazom punom ratnih enciklopedija,i onom prozirnom salicom kave koj je forever tamo...citav svjet me trazi a ja sam u 2.dimenziji zla...napada me,blekaut...
tako ona sjedi tamo i sere neki kurac koji nema veze s mozgom...REALNI NEREALNI IMAGINARNI i je dva i s z2...
spava mi se...z2...z1=i+°°°°°°°°°ja i neka mala se gledamo i cerimo,ona je bar osnovna a ja slikar s gimnazijskim predmetima i 1 satom mat na dan moram pisati iste testove kao i gim. koja ima mat.svaki-jebeni-dan...a nemam veze s vezom..gubim se u konfuziji vremena i matematike brojeci ovce dok me ono tjera na rjesavanje jos nekog imaginarnog i nerealnog zadatka...ona zna to.ja ne,ja to pokusavam shvatiti onako umorna...dobivam šugu...ili sidu..koleru..kugu nesto tako...boli me stanica i neka muha me napada,samo mi jos to treba.OSJECAM SE KAO GOVNO U ZRAKU IZKOJEG SE PRISILNO CJEDI ZIVCANI SUSTAV TE CESTICE ZNANJA nakupina sala s cicama do poda i dalje nes sere sama sebi,trazi neku prastaru knjigu....i tako izlazim
uz pogrdne komentare upucene na moju nesposobnost i ljenost.to ubije u pojam umorno bice poput mene.
opet sam vani,hladno mi je i ljuta sam i strah me naravno,neki pedofil mi se nabacuje i upravo prolazi horda djece iz 1r.moze biti i gore...makar mi je hladno zelim da kisa padne da me ispere od sranja,i toga kako je lako unistiti moju konstrukciju srece,boli me kurac samo da mi doma ne seru,to me strah isto kao i to da mi se nebo srusi na glavu...i moji zivotni snovi...
jucer mi je zivotni san bio lupiti provalnika s pistoljem u ruci zlicom po glavi
naravno uz njegovo dopustenje...to sam tako zeljela napravit,ali on nije dosao...
zelim biti mali kodama i drndat glavom u predivnoj mononoci...
Post je objavljen 02.11.2005. u 19:28 sati.