MIHOLJSKO LETO
To prkosno sunce pred zimu…Skopje je požutjelo od svih tih vrtloga suhog lišća.Pristigla sam u petak,28.10.Slavila sam svoj rođendan puna tri dana!Vrhunac je,dakako,bila subota.Ekipa se okupila kod nas doma na pijanku.Wilko,ja i Jase smo se oblile ko životinje od tekile i votke,ni sama ne znam točno koliko smo slistile,ali sve je rezultiralo time da smo se derale na sav glas,potrgale žicu gitare,pjevale na podu „Mladu partizanku“ i slične gluposti.Naravno,Wili je pola večeri u magli(iako sam ja cugnula malo više od nje!),ali,važno da se probudila ujutro u rozoj majiciJ))))!U međuvremenu,stari je naletio u jednom dijelu večeri,te sam mu ja demonstrirala kako NISAM pijana,skačući na jednoj nozi!Kao,nakon opijanja,trebale smo ići na svirku u Marakanu,ali,kurca,nismo se mogle pomaknuti,te smo završile u krevetu do ponoći(počele smo piti oko 19).Ujutro mi je glava pucala i bilo mi je toliko zlo da nisam mogla ni vidjeti hranu,sve do navečer kada mi se tek vratio.Wila je prijetila da će povraćati i srati u isto vrijeme,dok sam ja pušila i vandalizirala grad skidajući neke postere(zatim mi je palo na pamet da skinem tablu ulice Ljermontove,ali mi nije uspjelo,tj.bila je previsoko!)U ponedjeljak,na moj rođendan,posjetila sam Wilin faks,ali umjesto predavanja,dan je prošao u bifeu jer nije bilo niti jednog profesora(po mojoj želji)Ispunilo mi se još nekoliko takvih želja taj dan,ali neću ih nabrajati.Inače,vozila sam se u prepunom autu sjedeći Wili u krilu,kao pajcek za klanje!Navečer smo ispijale pivo i pušile na keju,kraj rijeke,sa zapaljenom svijećom i obraćale se božanstvima.Bogovi su zaista bili prisutni,kao i ovog svibnja na Beltaine,sve smo osjetile njihovu prisutnost.Kada smo odlazile,ugasile smo svijeću i bacile je u rijeku kao dar bogovima.U taj tren je odnekud iskočila crna mačka i prošetala se kraj nas.“Bogovi se zahvaljuju.“-rekla je Wila i povukla dim iz svoje lule…
Arhangel: „Milijon dolari“
Zarem veruvaš vo mene?
Jas sum privid što gi nudi site možni oblici,
Vekje odamna toa ne sum jas,
Toa e nekoj što me glumi
I uživa vo dosada.
Sekoj obid da me ljubiš
Kje ti se vrati kako kazna,
Kako gorka izmama.
Jas sum čovek koj živee vo strav
Koj se plaši da te dopre
I ne znam dali ostana malku ljubov vo mene
Ili se isčezna vo vremeto!
Ne misli kolku si ljubela
I deka ljubovta e se što ti e potrebno
Pogledni
Ke vidiš samo eden običen smtrnik
Bez koncept za revolucija
Osamen i umoren
Jas tragam očajno po moite milijon dolari
Edinstven razlog da prodolžam sa živeam
I nema način da me promeniš
Zošto možeše da me ubiješ…
Post je objavljen 02.11.2005. u 20:51 sati.