Da konačno rasčistimo sa pitanjima u svezi mojih literarnih uradaka na ovim stranicama .
Sve je to , dragi moji , home made ili ti domaće proizašlo iz moje tikve.
Nema copy - paste , nema bubble dubble , nema prepisivanja , nema krađe .
Svaka priča , bila ona istinita ili ne , stvorena je u trenutku dok sjedim za računalom , okvirno za deset minuta .
Neobrađena . ne frizirana , ne lektorirana , čista ko suza , rare - rekli bi Englezi .
Samo se pitam , dal vrijedi sav trud ? Jer pisat mogu za sebe i na komad papira , i samo za moje oči , a ovako to ipak netko pročita .
Roman koji sam započeo , stao je na poglavlju Raspad sistema . Kao da sam se urekao tim naslovom.Toliko se toga dogodilo u međuvremenu da je pisanje nastavaka odgođeno na neko vrijeme .
Ostao sam dužan , znam , ali , nisam kriv .
Možda sam zagrizao preveliki zalogaj , jer ,napisati roman i nije dječja igra ?
Gledam blogove koji niču kao djeca poslije duge , hladne zime .
I počinjem se pitati dal mi je mjesto ovdje ili je vrijeme za povlačenje ?
Mogao bi raditi u slobodno vrijeme i nešto pametnije , recimo , pofarbati ogradu .
Mislim da ću svoje postove uredno složiti u fascikl i okončati s ovom pričom .
Post je objavljen 02.11.2005. u 17:01 sati.