"On mi se sviđa." - Zašto? -"Nisam mu dorastao" -Je li ikad neki čovijek tako odgovorio? (Friedrich Neitzsche)
Naravno da nije, ali je zato čovijek postavio Boga koji je bolji od sviju nas. Taj je Bog toliko velik da smo svi spram njega podjednako (čitaj jednako) mali. Svi priznajemo Bogu da je veći, a drugima ne moramo jer je to tek sitnica u odnosu na veličinu Božju.
Dodajmo još k tome da smo pred Bogom svi isti tada je obrok naše taštine, uobličen u ograničenu šablonu vjerske filozofije, potpun. Bog je zaista korisna pojava za većinu, jer baš poput demokracije negira postojeće u korist nepostojećeg. Ta se većina može zavaravati da nije na inelektualnom, materijalnom i emotivnom dnu.
Ipak vjera, moram biti ironičan, ima dobru stranu, a ta je da spriječava nastanak mržnje u čovjeku (naravno prema pripadnicima iste vjere), jer kako filozof kaže:
"Ne mrzi se tako dugo dok se još potcjenjuje, nego tek tada kad se cijeni jednako ili više." (F.N.)
Ipak, ima kršćana koji su u ateističkim napisima prepoznali prijetnju za svoj način razmišljanja. To su možda oni kojima je suđeno da razmišljaju, ali zbog toga što se nalaze u mraku dogmi, oni to ne smiju. Što činiti? Da li ostati u toplom zagrljaju vjere koja, iako naivno, ipak puža kakvu takvu utjehu, ili krenuti surovim i hladnim putem realne spoznaje? To je teško pitanje i zbog tradicije, jer zašto baš ja moram biti taj koji će shvatiti nešto što u mojoj obitelji još nije shvaćeno? – Ne moraš, ali ti možeš za razliku od njih. Naravno, takvi nas kršćani mrze jer hladimo njihovu toplinu i rušimo iluzije u kojima oni kukavički životare – jer ne govorimo sada o onoj većinskoj marvi koja nema potencijala da sama vodi sebe, već im je sudbina da budu vođeni. Rođenje spoznaje boli, jer svaki je porod bolan. Prvo napuštamo jedan svijet da bismo mogli ući u drugi, ali pritom ne znamo što nas čeka, a povratka nema, jer u suprotnom znači da niste ništa niti shvatili. Oni koji to uspiju biti će kažnjeni od svoje preplašene kršćanske zajednice, jer :"Najviše se biva kažnjen za svoje vrline"(F.N.). Pritom smo svjesni da nas progone gori i slabiji od nas jer: "Ne njihova ljubav spram čovjeka, već nemoć njihove ljubavi spram čovjeka priječi današnje kršćane da nas - spale." (F.N.)
Post je objavljen 02.11.2005. u 13:52 sati.