Mitrović – Vidić, Džidić, Milas – Ricardo Costa, Papić, Kerkez, Muslimović – Smajić – Rajović, Karoglan. Svi koji su pratili Zrinjski u prošloj sezoni, taj sastav su znali napamet. Milasa koji je otišao u Belgiju u proljetnom dijelu prvenstva zamijenio je Milošević, a malo više igrao je i Zeba koji se nametnuo na pripremama za drugi dio sezone. Iskusni trener Franjo Džidić forsirao je isti sastav, a nije mu se moglo zamjeriti jer je Zrinjski konstantno bio na vrhu.
''Standardnost sastava je najvažnija'', poučak je s kojim se rukovodio Džidić. Nije jedini, što više, tako razmišlja devedeset posto nogometnih trenera. Možda i više!
Sadašnji trener Zrinjskog i izbornik reprezentacije BiH Blaž Slišković nije takav trener. Poučak kojim se on rukovodi je dijametralno suprotan od Džidićevog.
''Standardnost sastava nije dobra. Jednostavno, mislim kako nije dobro da igrači već u utorak znaju koji sastav će istrčati u subotu ili nedjelju. Zašto? Zato što oni koji znaju da će igrati, utakmicu ne čekaju maksimalno koncentrirani, isto kao ni oni koji znaju da neće igrati. Bio sam igrač i sjećam se kako sam razmišljao. Znao sam da ću igrati i onda bih se zaje… na treninzima. Želim da svaki igrač zna da je u kombinacijama i da maksimalno radi preko tjedna, jer samo tako svaki od njih može dati maksimum i na utakmici'', smatra Slišković čemu je potvrda da ni u jednoj utakmici ove sezone nije počeo isti sastav.
Je li ovakva Sliškovićeva metoda dobra ili ne ostavljamo stručnjacima da raspravljaju, ali sigurno da je poštenija prema igračima. Velike rošade u sastavu u prvih pet kola donekle su bile razumljive, jer je Slišković došao nekoliko dana prije početka prvenstva i iz utakmice u utakmicu tek upoznavao igrače i tražio najbolje rješenje.
Ipak, u posljednjih nekoliko utakmica Slišković pokazuje da je trener koji radi po osjećaju koji ga vrlo rijetko prevari. Kordić je briljirao u prvoj utakmici Kupa protiv Modriče (dva pogotka i asistencija), ali tri dana poslije u Bihaću nije igrao ni minute. U napadu je započeo Avdić koji je načeo mrežu Jedinstva.
Josip Papić protiv Leotara nije bio ni među osamnaest, ali je tri dana poslije Modriče u Kupu kao i utakmici u Bihaću bio u početnom sastavu te bio jedan od najboljih. Mladen Žižović je protiv Sarajeva i Žepča bio na hlađenju, ali je od sedmog kola ponovno standardan i također jedan od najboljih.
''Momčad vodim po osjećaju. Tako radim sada u Zrinjskom, tako sam radio u Hajduku, ranije u Brotnju… Svugdje je donijelo rezultat i tako ću nastaviti'', govori Slišković.
Mnogi treneri će sigurno osporiti ovakvu metodu vođenja momčadi, ali jedna stvar se ne može osporiti. Slišković dobro vodi Zrinjski! Mnogi skeptici predviđali su sporednu ulogu aktualnom prvaku ove sezone, neki su čak predviđali borbu za ostanak… Kao da su zaboravili da je Slišković trener koji je dokazao da zna izvući momčad iz apatije.
S reprezentacijom radi čuda iako mu mnogi zamjeraju kako je vodi, a ti isti samo mogu pogledati kakvu je BiH igrala ulogu u kvalifikacijama za SP 1998., EP 2000. i SP 2002., a kakvu pod Sliškovićevom palicom u kvalifikacijama za EP 2004. i SP 2006. Netko će reći da je dobio otkaz u Hajduku, ali lako je zaviriti u arhiv i vidjeti da je Splićane preuzeo na petom mjestu sa osam bodova zaostatka za tada prvoplasiranim Interom, a ostavio na liderskoj poziciji s tri boda ''viška'' i u polufinalu Kupa. Uspjeh Sliškovića još je veći kada se zna da je tadašnja momčad Hajduka nekvalitetnija nego današnja (nije bilo Pletikose i Kranjčara) koja nakon četrnaest kola za Dinamom zaostaje čak sedamnaest bodova.
Vratimo se na one skeptike koji su predviđali krah Zrinjskog u ovoj sezoni, akojima su Slišković i njegovi igrači zatvorili usta. Baka polako, ali sigurno vodi Zrinjski prema samom vrhu. Još mnogi ne žele povjerovati, ali ljestvica pokazuje da je Zrinjski sve bliže Širokom, Sarajevu i Modriči.
Slišković puno rotira, ali kostur momčadi je ipak našao – Mitrović na vratima, Džidić, Vidić i Gagro u zadnjoj liniji, Smajić na desnom boku, Landeka, Žižović i Đurić u veznom redu. Najviše mijenja na lijevom boku (Žuržinov / Krešić) i napadu (Avdić / Kordić). Papić je konstantno između prvog sastava i klupe. Minutaža Borisa Marića protiv Leotara i Jedinstva kao i postavljanje Vasilja u prvi sastav protiv Orašja zorno pokazuje kako Slišković daje igračima do znanja da nitko nije zaboravljen.
Mario Pandža / zrinjski.info
Post je objavljen 02.11.2005. u 10:16 sati.