Jucer slusam na vijestima kako se i SAD poceo pripremati na moguci udar pticje gripe.
Spanjolska gripa pobila je 1918. izmedju 25 i 50 milijuna ljudi, uglavnom mladih. Za usporedbu, o AIDS-a je umrlo toliko ljudi u 25 godina. Jos jedna zgodna godina u povijesti bila je 1348. kad je kuga pobila trecinu europske populacije.
I pitam se, kako to da me ova vijest o SAD-u, Bushu i pticjoj gripi nije ni najmanje uznemirila? Pred vratima bi mi sada mogla stajati sama Smrt s kosom u ruci, a ja ne bih ni mrdnula. Doduse, mozda bih je prvo zamolila da mi dopusti da dovrsim pisanje ovog posta.
Ljute me mediji. Jednom davno je naslov koji se proteze preko pola naslovne stranice dnevnih novina bio rezerviran za vijest o pocetku Treceg svjetskog rata ili o smrti nekog odvratnog diktatora, a danas to moze bilo koja. Vazna je senzacija... sjecate li se biglova, doma u Brezovici i nestalih Ceha? A sad su opet u modi smrtne opasnosti. Malo gripa, malo ebola, pa onda tsunami, zatim uragani, poplave, pa opet gripa, onda nova nepoznata epidemija, pa strah od nuklearnog rata... i Tantal je oguglao na onaj kamen koji prijeti da ce mu pasti na glavu, a kako onda nece narod na ovakve vijesti?