Sjedim u tisini i razmisljam. Zivot je neobicno prolazna stvar! Danas ovdje, sutra ondje... I ne osvrnes se i vec si na kraju puta. Gledam po sobi, trazim salicu sa cajem. Ali uzalud je nadjoh, prazna je. Vec se satima zibam u naslonjacu. Mislim da razbijam glavu razmisljajuci o glupostima. Evo, vec svice. Pa zar sam stvarno cijelu noc provela ovdje i ovako?! Kako, zasto? Onda zbunjena, razgovarajuci sama sa sobom, pruzim jedan dugi, sumorni pogled prema prozoru. Lijepa hrastovina, cista stakla... Mama se stvarno potrudila i dobro ih izglancala. Lijep prizor - budjenje, iako tmurnog ipak preljepog, jesenskog dana. Ali kad bolje pogledam... Ma to je varka! Iza te slike mira i spokoja moje sobe, s druge strane ovog ogromnog hrastovog prozora, pravi kaos. Sukob magle s prvim vozacima na cesti, borba vjetra sa jutarnjom tisinom. Grozno! Ne zelim biti tamo. Ni najmanje. Ovdje mi je tako lijepo...
Da... Zivot je stvarno cudna stvar! I sam taj pogled kroz prozor... Samo je jedan od mnostva cudnih sastavnica moga zivota. Boli me glava dok ga gledam. Jel' ta bol uopce dolazi od glave? Ili je to srce, dusa...? Sav taj jal, zavist. Mrznja, bijes. Ma vidi li to itko? Pogledajte kroz prozor! Nagnite se malo, naculite usi. Grozno! To je stvarno grozno! Dok tako sjedim, u tisini svoje sobe, razmisljajuci o prolaznosti, o cudnovatosti, o zbunjenosti moga zivota, gledam u taj prozor. Taj otvor prema surovoj vanjstini ovoga svijeta. I vidim potpuno drugu sliku. Drugaciju, opsirniju... Puno, puno ruzniju od one u mojoj glavi. I to me zbunjuje. Plasi. Ma zaboravi, luda glavo! Ne razmisljaj vise o tome, skreni pogled negdje drugdje. Trazi tu svoju salicu caja... Ah evo je. Al' zaboravih da je prazna.
Ma pusti sad to! Da, da... Zivot je stvarno nesto posebno! Moj zivot, tvoj zivot... Razlika, a ipak slicnost. Tko zna... Mozda je tvoj prozor ljepsi ili cistiji od mog... A mozda je samo drugaciji. Ipak, nema svatko prozor od hrastovine. E to je luksuz! Toplina sobe, mekana deka... Ovdje mi je tako lijepo. Mirna sam i bezbrizna. I zasto onda da razmisljam o svemu ovom? Ne moram, necu! Zaboravi na to, luda glavo! Spavaj sad, odmori se! A pogled kroz prozor ostavi na razmisljanje nekom drugom pomucenom umu.
JASMINA
Post je objavljen 01.11.2005. u 20:53 sati.