Jeste li vi jedni od onih koji vole obiteljska okupljanja? E, pa ja jesam. Ja moje rođake viđam jednom u 5 mjeseci, tako da je čudno da oni svi (sa mojim tetkama i dundovima) dođu u isti dan. To se dogodilo baš danas . Svi su oni došli na groblje donijet cvijeće, pa su „usput“ svratili na ručak. Bilo mi je skroz čudno. U koju god si sobu došo, pa makar i u moju koja je na trećem katu, čuo bih razgovore i ponekad dernjavu. Provela sam cijelo popodne s mojom rodicom pričajući o glupostima kao o školi i mojim simpatijama. Ona mi nije mogla vjerovat da nemam simpatiju, pa ni da mi se nitko ne sviđa. Iskreno, rekla sam joj pola istinu, pola laž. Nisam u nikog BAŠ zaljubljena, ali mi se već godinu ipo dana sviđa jedan muški. Uvijek kad bih bila zaljubljena u nekoga, on bi mi se malo sviđo, a povremeno bih i u njega bila zaljubljena (uglavnom kad mi ne bi bilo nikog drugog). Vjerojatno je zato moja „najbolja“ prijateljica mislila da ja iskorištavam svog bivšeg. Što se tiče nje, nisam je vidjela od kad sam pročitala njen dnevnik. Jutros nisam išla na misu zbog čega sam sretna, jer nisam morala gledat njezino licemjerno lice koje mi se smješka onim zlim smijehom. Probudila sam se jutros u deset ujutro, i još se deset minuta izležavala po krevetu i slušala Gunse na MP3-ju.
Sutra je škola, imam test iz matematike i nisam ništa učila. Sto posto sam sigurna da ću ove godine imat matematiku 4, osjećam da me nastavnica mrzi, tako da mi nema nikakve koristi, učila ili ne učila, svejedno ću imat 4. Osjećam da me mrzi isto kao što sam osjećala da me najbolja prijateljica ne podnosi i to se na kraju pokazalo istinom. Nadam se da se ovaj put moji osjećaji neće pokazati istinitima.
Post je objavljen 01.11.2005. u 20:02 sati.