Već sam drugi dan u gadnoj depresiji, a razlog jest pomalo bizaran, no onima koji me znaju ne i nerazumljiv. Naime, u Rovinju se nalazila, iako u jadnom stanju, najveća kolekcija Žaba, Ajkula, kako god hoćete, uglavnom Citroena DS u Hrvatskoj. Desetak ovih prekrasnih automobila, proglašenih u Engleskoj čak i najboljim industrijskim dizajnom dvadesetog stoljeća, prvo su ostavljene vani, na slanom morskom zraku, da godinama trunu, a sada, kad su već propale do mjere da ih se ni ne isplati obnavljati, idu pod prešu. Odvezene su onamo neki dan, još se mogu poskidati dijelovi, ali sudbina im je, čini se, zapečaćena. Usprkos nekim pokušajima, nije se našao nitko dovoljno hrabar ili lud da ih uzme i pokuša spasiti što se spasiti da, iako ih je gazda poklanjao, pod uvjetom da netko odveze sve.
Ova je vijest došla u istom mjesecu kad je u Parizu održana glamurozna proslava pedesete obljetnice modela, kada su svi mediji puni reportaža ili barem vijesti o tome, u trenutku kada se priprema i prikazivanje filma o tome u Francuskoj čitaonici, uz izložbu o povijesti Žabe i Citroena. Dođite onamo 15.11, bit će zanimljivo. I nemojte krasti izložene modele, bit će ih i iz moje kolekcije! Eto, to je samo jedna strana medalje, drugu, mračniju, čine rovinjske fine mrtve žabe. Prikladno za Dan mrtvih, tugujem za onima kojih više nema, ili ih uskoro neće biti - čak iako nije riječ o ljudima nego o automobilima. Eto, zbediran sam. Nikakvi uobičajeni načini popravljanja raspoloženja, glazba, pornografija, pivo... ne pomažu. Što ipak nije razlog da ne pokušam još jednom s pivom. Recimo odmah.
Post je objavljen 01.11.2005. u 14:09 sati.