Tridesetih godina prošlog stoljeća Henri Michaux švrljaše Azijom.
Svuda se taj zatekao. Indija, Kina, Šri Lanka, tada Cejlon..., nije bilo da ga negdje nije bilo.
"Barbarin u Aziji" su zapisi s njegovih putešestvija.
Inače, kod Michauxa mi je ludo što je on stvarno strahosmiješan a da se naoko, uopće ne trudi biti duhovit.
Npr. Evo što kaže o indijskom epu:
"Nepotrebno je reći da nije lako pronaći središte Mahabharate. Ni u jednom trenutku nema otklona od epskog. Epska djela, kao uostalom i erotska, logično sadrže nešto neprirodno, umjetno i svjesno, kao stvoreno za ravnu crtu.
Nakon što hrabrog vojnika usporedite s tigrom među zečevima, sa stadom slonova pred mladom bambusovom stabljikom i s uraganom što potapa brodovlje, možete tako nastaviti još deset sati, a da nikoga nećete prodrmati. Odmah ste dosegli vrhunac i dalje nastavljate ravnom crtom.
Jednako je i s erotskim knjigama, nakon dva tri silovanja, nekoliko bičevanja i protuprirodnih čina, prestanete se čuditi i pospano čitate dalje".
Ili:
"Vidjevši Turke s jedne i Armence s druge strane, ne znajući ništa o njihovoj povijesti, osjetio sam kako bih, da sam u Turčinovoj koži, s užitkom izudarao kojeg Armenca, i kako bi me, da sam Armenac, trebalo pretući.
Vidjevši Marokance s jedne i Židove s druge strane, postalo mi je jasno zašto Marokanci dobivaju želju da siluju žene Židova pred njihovim nosom, što su često i činili.
To bih mogao objasniti. Ali, to više ne bi bilo to.
Kada zmija prvi put ugleda munga, ona osjeti da je taj susret za nju fatalan. A mungo, on ne osjeti da mrzi zmiju. On je mrzi, i pojede je čim je ugleda.
Vidjevši Hinduse i Arape, odmah sam shvatio kako se Arapin teško svladava da ne pljune na Hindusa, i kako je Hindusima užitak kriomice ubaciti uginula psa u džamiju".
Post je objavljen 01.11.2005. u 13:52 sati.