Marketing
Zloduh
Prošla je Noć vještica, ali neke su orgije tek počele.
Zloduh se uznemirio jučer, sasvim neprimjetno. Nitko nije ni slutio što se s njim događa dok nije nestao među krošnjama drveća i odjezdio put livada. I nije bio sam. S njim je uvijek i Zloduh Mali. I nije se pojavljivao sat, dva... Ni to nije bilo začudno jer Zloduh i Zloduh Mali običavaju nestati u bijesnom trku na prostranim poljima, takvi su po prirodi. Treba im slobode i prostora, ali kao i sva takva stvorenja, moraju biti pod nadzorom.
Neka vas ne zavaraju njihova imena, oni su vrlo umiljata stvorenja, ali kad počne padati mrak, moraju se vratiti u svoj brlog. Međutim, jučer ih nije bilo. Zloduhova vlasnica je pošla u potragu za njim i Zloduhom Malim. Hodala je, hodala i dozivala ih. Konačno ih je ugledala nakon petnaestak minuta hoda. No, nisu bili sami. Tako je sve postalo jasno. Zloduše jedan pokvareni, tu li se ti skrivaš!
He, he, a s njima je bila i Zloduh-Frajla. Uzalud je bilo dozivanje i pozivanje Zloduha da krene kući. Našao je svoju Frajlu i pravio se strašno važan. «Idemo Zloduše, idemo, dođi, dođiii», uzalud je bilo dozivati. «Zloduše, dođi, naći ćeš ti opet Frajlu.»
Ma kakvi. Zloduh je osjetio miris parenja i ne odustaje. Trčao je za Frajlom, uskočio u hladnu vodu, preplivao kanal... I napokon mu je uspjelo. Sretan i veseo, zaskočio ju je s leđa. Bio je i vrlo solidaran, pustio je malo i Zloduha Malog.
Eto što se dogodi kad Majka Priroda zazove. Zloduh je konačno došao na svoje. Ogladnivši, jer je bilo već vrijeme za obrok, konačno je odlučio krenuti kući. Obavljena posla, dakako. No, sad su stvari postale ozbiljne. Frajla je htjela suživot sa Zloduhom. Pratila ga je u stopu. Hoće s njim kući. I ne da se obeshrabriti. Shvatila je to ozbiljno iako je Zloduhovoj prirodi samo jedno – «prišteka se» i zbriše.
Došavši do svog brloga, Zloduh je već zanemario Frajlu i nije se obazirao na činjenicu da je ona ostala sjediti pred vratima. Napokon, morao je jesti, a to je sad jedino važno. Vidjevši da od suživota ipak neće biti ništa, Frajla je podvila rep i vratila se kući. Do sljedeće prilike.
Moj četveronožni ljubimac, zlatni retriver, ponaša se kao da ga je opsjeo zloduh. Nanjušio je neku kuju, mješanku između bogtepitaj čega i sad bježi k njoj preko polja ili zavija i štekće ako je zarobljen u dvorištu pa ne može do nje. U stopu ga prati i njegov pasji kompić, epanijel bretonski. Vrebaju svaku priliku da uhvate maglu. I nemojte mi reći kako im nije vrijeme i slično. Konačno, i za mačke je uobičajeno da «podivljaju» u veljači. No, za pravoga mačka uvijek je veljača.
Post je objavljen 01.11.2005. u 13:44 sati.