Ljubav? Da, bila je to ljubav, no samo jednostrana. Što je bilo s njegove strane, zaista ne znam. Možda nisam bila dovoljno dobra...žao mi je, svega mi je žao... Svakog trenutka koji sam bila u zabludi... Nadala sam se, živjela s nadom, svima govorila da sam pronašla sebe u njemu... sebe u njegovom srcu... no očito je to bila samo blijeda refleksija sitnica, idem sad to nazvati sitnicama, koje sam mu pružila. Ubijte me, ja ga volim i bit će mi teško, sve dalje sve teže... Dopustila sam da uđe u moj život, prevladala sav skepticizam prema novom... i sad, pala na tlo... kao pokošena... mrtve duše i slomljena srca. Glava radi... i boli... spavati nisam mogla... misli mi se vrzmaše glavom cijele noći dok pokušavala sam pročitati nekoliko redaka knjige...Najviše pišem kad boli... nažalost. Tražim utočište kad prava utočišta ovog trena nemam i ne mogu naći. Ukoliko pred nekog izađem s ovakvim riječima... ne želim ni misliti na takvo što.
Ovak nešt slično je neko napisal na svom blogu..cure, poznato vam je, kajne? i meni..ovo opisuje moju situaciju.. Love, Fia
Post je objavljen 01.11.2005. u 18:06 sati.