Mjesecima sam bila živčana. Tjeskobna,potištena, sebična. I svi su mi govorili da se moram promijeniti.
To sam im zamjerala, i slagala se s njima, i htjela sam se promijeniti, ali jednostavno nisam mogla iako sam to pokušavala.
Najteže mi je bilo što me je i moj najbliži prijatelj, kao i drugi, poticao da se promijenim. I osjećala sam se nemoćna i u stupici.
Jednog mi dana reće: ''Nemoj se promijeniti.
Volim te takvu kakva jesi.''
Te su riječi bile glazba u mojim ušima:'' Nemoj se promijeniti! Nemoj se promijeniti!
Nemoj se promijeniti!... Volim te takvu kakva jesi.''
Opustila sam se. Postala sam življa. I, iznenada ja sam se promijenila.
Sada znam da se uistinu nisam mogla promijeniti sve dok nisam naišla na onoga koji me voli, bilo da sam se promijenila ili ne.
Ljubiš li me tako, moj Bože !?!
Post je objavljen 01.11.2005. u 14:56 sati.