Prapovijesno naselje, rimska Marsvnnia, Marsonija, Brod na Savi, Slavonski Brod, Brod.
Grad kojim protiče Sava, naftovod JANAF i sve važne prometnice Istok – Zapad, Sjever – Jug. Od davnina je poznat i kao granični grad u kojem su pomiješane mnoge kulture.
Brod je grad u koji možete stići cestom, željeznicom, brodom, zrakoplovom, jer ima sportski aerodrom, ili pak pješke kako sam to učinio ja.
Nekad trgovište, obrtničko središte Posavine, s vrlo razvijenim obrtom, pa Tvrđava, a nakon ukinuća Vojne krajine grad se razvio u industrijsko i obrtničko središte Posavine, sa srednjoeuropskom arhitekturom i raskošnim palačama. Brod je grad koji liječi teške rane prošloga rata.
POČAST USPOMENAMA
Danas je dan kad su se Brođani prisjetili svih svojih mrtvih, svih stradalih u brojnim prošlim ratovima. Dakako i prisjećanja i odavanje pošte svima onima koji su današnju brodsku slobodu platili životima. A njih nije mali broj. Poginulo je 182 stanovnika Broda, od čega 27-ero djece, a braneći Brod na bojišnicama oko Broda i u Brodu poginulo je oko 500 hrvatskih branitelja.
Danas su brodska groblja i spomenična područja oživjela životom uspomena, pa sam se tako i ja pridružio mnogim uspomenama. U društvu župana, profesora Šime Đurđevića, svoga domaćina gradonačelnika, dr. Mirka Duspare, i brojnih brodskih uglednika.
Ne mogu ne reći, da je Brod za prošloga rata prihvatio mnoštvo progranika koji danas ovaj gostoljubivi slavonski i posavski grad smatraju svojim domom.
Moj Sony Ericsson zabilježio je mnoštvo prelijepih detalja iz Broda i okolice, od Tvrđave i Državnog arhiva, Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda, Gradske knjižnice, Muzeja Brodskog Posavlja, nove Galerije Ružić u Tvrđavi, Kazališno-koncertne dvorane "Ivana Brlić-Mažuranić"... do modernoga gradskog trga i brojnih lijepih palača, kuća i urednih ulica, računajući i uređeno šetalište uza Savu, poduzetničku zonu itd.
PROMETNICA: GRADSKO POGLAVARSTVO
Naravno, najviše me impresionirala Tvrđava.
Tvrđava se uređuje i daje joj se sadržaj.
U Tvrđavi je smješteno i Gradsko poglavarstvo.
- Možda nije daleko dan kad će i brodske zidine biti turistička atrakcija, doduše ne onakva kao dubrovačke zidine, ali dade se naslutiti, rekao mi je gradonačelnik u svome uredu. Jutros je ravno s dežurstva došao na posao. Zadovoljan, jer je liječnička ekipa kojoj pripada spasila život dječaku kojem je oštra ograda probila želudac i teško oštetila jetru.
A njegov ured, kao i uredi dogradonačelnika, doktorice Sonje Padovan-Janković, vrsne internistice zadužene za društvene djelatnosti, i profesora Zvonimira Markotića, zaduženog za gospodarstvo, više mi sliče Hitnoj službi nego gradskim uredima. Tu je živo kao na šetalištu. Mnogi ljudi ulaze, izlaze, traže, mole, žale se, pitaju... Telefoni non stop zuje i zvone, mobiteli sviraju... Uopće mi nije jasno kako tajnica ureda, elegantna dama Verica Tolić, diplomirana pravnica, stigne obavljati sve tajničke poslove. Računam da se tajnički poslovi rade sjedeći, a ja gospođu nisam vidio da sjedi. Više mi je sličila na prometnicu koja usmjerava promet iz ureda u ured. I sve to mirno, sa smiješkom na licu.
Kao što to čine svi službenici od portira do najuže uprave.
Smiješak su vrata koja otvaraju put do srca.
Mogu vam reći da sam se osjećao pomalo nelagodno, jer su prema meni bili svi vrlo/vrlo ljubazni, a bilo je očito da mi tu nije mjesto.
GRAD MLADIH
Naravno, Brodom ne teče med i mlijeko, ali se dade naslutiti da gradske vlasti, mic po mic, grade gradsku politiku na zasad najbolji mogući način. Ako je Bolnica, sve društvene djelatnosti i gospodarstvo sinonim za današnje doba, a Tvrđava sinonim za slavnu prošlost, onda je – dopustite mi da tako kažem – gradsko poglavarstvo ono tijelo koje povezuje te dvije krajnosti i vodi grad prema, vjerujem, u moderno i slavno sutra.
Pritom svakako valja voditi računa o svim društvenim promjenama u nedavnim godinama.
Đuro Đaković više ne zapošljava 20.000 radnika itd.
Međutim, ono što se meni čini relevantnim jest brodska mladost. Brod je definitivno grad mladih. Nadam se da će ti mladi povesti ovaj Brod u neke bolje životne vode.
NE BOLNICA, NEGO DOM NA KRAJU GRADA
Poslije sam posjetio u dom Dusparinih. U skromnoj jednokatnici, daleko od središta grada, žive gradonačelnikova supruga Ozana i petero djece: Krešimir (13 godina), Stjepan (12), Antun (9), Ivan (3,5) i blažena među braćom beba Anamarija.
Pitam gospođu Ozanu kako s snalazi s tim dječjim vrtićem, a ona se smješka i kaže:
- Kad su u vrtu tako divne i zdrave voćkice, onda meni, kao vrtlarici, ne ostaje drugo nego samo da pazim da male voćkice odrastu i dobre ljude. A u tome mi pomažu sama djeca i njihov otac i moj muž doktor/gradonačelnika/graditelj...
- Kakav graditelj?, začuđeno pitam.
- Pa zar vam nije rekao da je i ovu kuću gotovo sam gradio. Ciglu, po ciglu...
Ahaaa! Sad mi je jasno zašto je gradonačelnik omiljen. Taj se ne stidi rada!
Post je objavljen 01.11.2005. u 06:26 sati.