Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/siboney

Marketing

Hvalospevi našim vrlim političarima

Jelte, sme li da se psuje na blogu?

Zamislite da psujem, da im uz odgovarajuću gestikulaciju i intonaciju po tri puta jebem sve po spisku. Kome – ovim našim ekonomskim stručnjacima i vladi u celini. MMF ode, dade nam odjeb. Jedan od malobrojnih privida normalnosti koji je do sada postojao bila je kakva-takva ekonomska disciplina. Nisam ekonomista, stručne procene prepuštam stručnjacima, ali sama činjenica da se devize mogu kupiti u menjačnicama, da cene ne skaču baš toliko, da je kurs naizgled stabilan – u jeee, super!

I sada nesposobni Koštunice & drugovi, kad već ne umete ništa pametno da uradite, sad imate zeleno svetlo da štancujete lovu bez pokrića.

Da li ću ikada doživeti da u ovoj mojoj zemlji birači razmišljaju stomakom ili novčanikom, da na izborima ekspresno padaju svi koji su pokazali nesposobnost u vođenju ekonomske politike?!

Nije najgrđe to što će novčanik boleti. Ovi smradovi na vlasti su dobri đaci svog mentora iz Haga. Kad počne stomak da krči, odmah će da poture narodu novu razbibrigu. Tek da odagnaju misli sa stomaka na nešto drugo. Imaju širok repertoar gde da potpale: večito Kosovo, uvek spremna Crna Gora, pa još slabo iskorišćeni aduti – Vojvodina, Sandžak, a ako budu maštoviti tu je Istočna Srbija. Biće u stilu – šta me pitate za trafike sada u trenutku kada ...(upisati po izboru)... gori! (c)Trafikant.

I možda najveći biser, u istom danu kada je objavljeno da delegacija MMF odlazi ne postigavši dogovor, objavljeno je da dosadašnja inflacija na godišnjem nivou iznosi 17%, na šta naš vrli guverner kaže:

"U Narodnoj banci razmišljamo ozbiljno šta je to što treba uraditi da iduće godine inflacija bude jednocifrena".

Pokušavam da izaberem neki od komentara na ovu izjavu:

1. Aha, razmišljaju, al kurcem.
2. Baš me je utešio
3. E ako ozbiljno razmišljaju, onda u redu
4. Jednocifrena my dick


disclaimer:
da, znam da je psovanje odraz, hm, ograničenog vokabulara i uopšte ne priliči obrazovanom čoveku i komunisti, ali u nekim situacijama čovek mora sebi dati malo oduška. Krajnjim naporima se uzdržavam da ne odem Koštunici pod prozore i počnem da se derem. Ko zna, možda sretnem nekog poznatog tamo, možda se čeka na red, možda su popunjeni svi termini do februara.


Post je objavljen 01.11.2005. u 00:58 sati.