Poznata stvar je da nacionalni dušebrižnici bosanskih Hrvata iz dana u dan pričaju o ugroženosti, što pomalo prelazi granicu dobrog ukusa, pa ako hoćete i pristojnosti. HVO i HV koji su izvršili agresiju na Bosnu i Hercegovinu, etnički očistili Hercegovinu od Bošnjaka i njihovih bogomolja, a u srednjoj Bosni sravnili sa zemljom Gornji Vakuf, napali Bugojno, Novi Travnik, Vitez, Vareš i Busovaču uporno se jadaju, a pri tom zaboravljaju da su sami krivi. Plastičan primjer je Bugojno u kojem su Hrvati jula 1993. izmasakrirali 45 bošnjačkih civila u bugojanskom naselju Vrbanja, a potom kukaju kako su u Bugojnu stradali. Nepobitna činjenica je da su Hrvati napali Bugojno nakon ranijih napada na Prozor, Novi Travnik, Gornji Vakuf, Stupni Dol itd, i nepobitna činjenica je da je u Bugojnu stradalo duplo više Bošnjaka nego Hrvata. Ali prema dobro uhodanom obrascu Hrvati se žale izigravajući mučenike dok se Hag puni novim dokazima o hrvatskim zločinima i novim priznanjima ratnih zločinaca, a Bošnjaci šute kao i obično ostavljajući žrtve da počivaju u miru. Mirko Šagolj takvu psihologiju objašnjava na sljedeći način:
Hrvati u BiH su sigurno i neravnopravni i ugroženi. To je činjenica koja se vidi golim oko – od Save preko središnjeg dijela Bosne do naselja “Šuškovo” i “Bobanovo”. Ali, postavlja se pitanje ko snosi najveću odgovornost za takvo stanje? Ne snosi, valjda, Josip Broz! Pa, najveću odgovornost za to snosi politika Tuđmanovog HDZ i njene filijale u BiH. Ishodište te neravnopravnosti treba tražiti u Karađorđevu, u dogovoru između Miloševića i Tuđmana o podjeli BiH. Na osnovi tog sporazuma (i) Tuđman je, u neko doba, krenuo na Bosnu. A da bi mogao ostvariti zamisao o podjeli na liniji Drvar - Stolac, morao je iz većeg dijela Bosne iseliti Hrvate. Tamo gdje nisu htjeli dobrovoljno da se iseljavaju, provocirao je i oružane incidente imeđu Hrvata i Bošnjaka i u onim područjima u kojima su Hrvati bili izrazito u manjini. Nakon tih sukoba, Hrvati su morali bježati pod Tuđmanov i Bobanov zaštitni ogrtač. Tako je ispražnjena Posavina, tako je ispražnjen veliki dio središnje Bosne, uključujući i Sarajevo.
Eto tako kaže jedan Hrvat o ulozi političkih predstavnika vlastitog naroda. Detaljnije možete pročitati ovdje.