Uletio je brzo u moj život, a još brže iz njega izašao. Bila je to jedna od onih veza, od kojih iskre frcaju na spoju, sve je puno masnih viceva, a i onih drugih, osmijeh razvučen od uha do uha. On je bio moj Zagorac. Neobično visok, a čak su mu i obrve bile plave.
Inicijativu je imao on. Izašli smo dva puta i taj sam dan poslala njemu tri sms fore. Ni na jednu nije odgovorio. Nije mi dao vrag mira jer ja znam, i to podvučeno znam da sam mu se dopala( i ja to ponekad znam ;) i nazvala sam. Bezličan glas sa sekretarice je rekao birali ste broj koji nije unesen. A bio jest do toga dana, ili dva dana prije toga dana....Zagledala sam se u daljinu i nisam mogla zamisliti što se je to desilo. Mislim kako se je to desilo. Čovjek, broj, postoje i onda odjednom ne postoje.
Ni sada ne mogu pojmiti što se i tko se zapravo tu dogodio. Iskreno doista ni sada nemam pojma. Ljudsko ponašanje je za mene ponekad velika tajna. Kako sam ga vidjela svega dva puta i unatoč tome što sam se od srca smijala njegovim šalama izašao je iz mojih misli vrlo brzo. Kao i cijeli događaju. Bila je zo jedna od onih naših bizarnih priča, koju svatko od nas ima.
Do danas. Danas sam dobila jedan od onih nemogućih mailova koji predviđaju ime Vaše najveće ljubavi i ko za vraga posložilo se je njegovo ime. Jest da s tim imenom znam još par ljudi, ali samo sam s njim toiimenim uopće izašla. Cijela je priča izašla na svijetlo dana, a s njom i neka pitanja.
Onda sam odmahnula glavom. Stvari kruže mailovima kao što su nekada kružile poštom. Niti bi se ikad desilo nešto posebno lijepo kad bi se napravilo traženo, niti bi se desilo nešto ružno kad se ne postupilo po tim instrukcijama.
Crne mačke sam davno izbacila iz sustava i to tako da sam useljavanjem u kuću udomila prekrasnog crnog mačka kojeg sam jednostavno zvala Crni. Voljela sam ga beskrajno i bilo mi je smiješno gledati koliko se ljudi napljuju kad je moj Crni u blizini. A bio je odličan mačak, lovio miševe, i na koncu nestao bez traga.
Gotovo poput gospodina iz priča, međutim njegova sjena postoji u virtualnom svijetu. Crnoga, a kamoli njegovu sjenu nisam vidjela davno.
Ipak jesam sujevjerna u jednom dijelu. Glede dimnjačara i snova....Glupo i znam da je bez veze. Istina je da volim vidjeti dimnjačara i taj dan mi je posebno tada drag i veseo. Svojim snovima ne vjerujem jer nikada nisu imali neko značenje, ali snovi moje mame su zbilja...Uglavnom kad ona počne sanjala sam, ja uopće ne slušam jer znam da slijeduje nešto loše. I to vrlo loše.
Od tajanstvenog ponašanja do dimnjača i snova....doista sivi dan sa zlatnim točkicama.
Post je objavljen 31.10.2005. u 15:00 sati.