Pa pa šta je ovo ljudi moji?!?! Zašto niko ne piše?!? Hvata me sjeta kad se sjetim onih dana dok smo se još služili tastaturom u bložne svrhe... Eh, da... Davno je to bilo...
(lagana glazba iz pozadine melankoličnog prizvuka, narušena tek pokojim uzdahom koji se otkida iz grudi i ostaje treperiti u zraku poput neshvaćene umjetnosti pauka krstaša - gledala sam milijunaša sinoć -blush-)
Još ponekad svratim, pročitam šta drugi imaju za napisat, ali prestadoh stavljati komentare - nema smisla kad se već nema što promovirat :-))). Znam da ste, uvažene mi kolegice, supisnice ovog neslavno svršilog bloga, sve jaaako zauzete implementacijom raznih aktivnosti glede promicanja vlastitog zdravlja i izgleda (čitaj teretane) te još važnije, usavršavanja već zavidnih znanja i sposobnosti (čitaj trenutni tečaj francuskog, završna godina faxa), ali svrnite svoje umorne oči na ovo zakržljalo nam čedo, upregnite učenjem iscijeđene mozgove i ustoličite svoje extra zategnute stražnjice (margot ti svoju uloptizajogiraj - 'ebeno je bez stolice :-))) kako biste, nakon dugih i besplodnih godina nerada i nepisanja, počastili našu jednu i jedinu safikamu kojom iskrenom pisanom riječi...
Nadam se da ovaj iskreni apel neće proći neopažen, nepročitan ili, God forbid, ignoriran...
Con consideraciones amables,
Saddam
Post je objavljen 31.10.2005. u 14:23 sati.