Ljubav je instinkt koji nam je bog ugradija u tilo ka ćip več od samog začeća. I ta kemija koju dvoje ljudi osjeća kada se prvi put vide i iskre koje počnu frcat od njihovih pogleda niko ne more koliko god pokušava, objasnit. To se ne mora i ne triba učit. To je jedino sa čim su naši preci bili upoznati od samog postanka, jedino za šta ne trebaju nikakve knjige, nešto šta je usađeno u ljude i beštije od njihovog samog začetka, osjećaj koji se jednostavno dogodi ili ne. Ako se dogodi, onda je to najlipši osjećaj koji čovik more doživit, osjećaj kad više ne hoda po zemlji, kad leti, kad mu se cili svit čini ružičastim. Ako pak niste neke sriće i nikad ga ne doživite pomoći ni lika nema. Onda barem, o njemu maštajte. To nije zabranjeno i čak je korisno. Mislin da se sve na ovom svitu, osim ljubavi, more pogurat. Ako, na primjer, moraš sam pomaknit veliki, teški kamen i vidiš da ti ne ide može ti neko pomoć i kamen će se gurnit., ali ljubav ti niko ne more pogurat. Ona je ili nije. Ona se dogodi ili ne dogodi. Zato svi ovi recepti o uspješnoj ljubavi koje čitamo po raznoraznim časopisima i novinama uglavnom imaju malo učinka. To u principu jesu neke teorije i izmjenjivanja ljudskih iskustava, ali pošto je svaki slučaj sam za sebe i svačija ljubav jedna jedinstvena i neponovljiva, svak mora nać sam formulu za vlastitu sreću. Ona je naprosto neprenosiva. Ka ni lipota. Ljubav nema nikakve veze s pameti., jer je poznato da su, kad je u pitanju ta ljubavna kemija, najpametnije žene radile najveće pizdarije. Kad je ta vrsta emocije u pitanju tu pameti nema, a ako je ima onda to nije prava ljubav, jer tamo di se uplete racio prestaju osjećaji. To je to.
Love, Fia
Post je objavljen 31.10.2005. u 01:23 sati.