Nedjelja je po prirodi stvari dan intenzivnih duhovnih događanja. Barem kod onog dijela kršćanske populacije koja izabire da nedjeljom redovno odlazi na bogoslužja. Za mene je to svakako važan dan, ali ne iz neke tradicije ili obaveze prisustvovanja, već iz jednostavnog razloga da me raduje nedjeljno jutro provesti slaveći Gospodina i slušajući Riječ Božju.
Ne znam koliko je vas, dragi čitatelji, imalo priliku zamjeniti suhoparnu liturgijsku misu sa Duhom nadahnutim bogoslužjem uz pjesme slavljenja i okrijepljujuću propovijed? Koliko znam, u Hrvatskoj to uglavnom rade crkve reformirane baštine, te jednim dijelom neokatekumeni u rimokatoličkoj crkvi.
Jedno od glavnih pitanja s kojim sam se susreo, a mislim da se s njim susreće svatko tko po prvi puta upoznaje kršćanstvo je: dali je krščanstvo dosadno, zastarjelo i nevažno?
I sam sam, dok sam još bio uvjereni ateist, tragajući za Istinom u nastojanju da spoznam što to ljudi nalaze u religiji bio u prilici prisustvovati različitih vjerskim obredima. Znatiželja i događaji su me tijekom godina odveli u nekoliko različitih crkava gdje sam imao prilike slušati propovjedi često sasvim različitih govornika. No, nisam tu doživio ništa više od ugodnog i nostalgičnog ozračja koji odišu mnoge stare crkvene građevine.
Čak sam nekoliko puta u onim nemirnim ratnim vremenima čuo s propovjedaonice i takve stvari od kojih bi se zacrvenio svaki dobro odgojeni obraz bez obzira na vjersko opredjeljenje. No, bila su to nemirna vremena, a kako su svečenici ipak samo ljudi, tu sam nedosljednost i odstupanje od Kristoog nauka tada bio sklon promatrati kao sitnu i privremenu devijaciju zbog koje ne treba suditi čitavoj crkvi.
Nešto kasnije pohađao sam i vjeronauk u jednoj velikoj crkvi, no nisam ga završio. Tu jednostavno nije bilo ničega za mene, no ipak me nešto navodilo da se stalno iznova vračam i upoznajem krščanstvo. Tako sam krenuo i na kateheze koje su održavali Neokatekumeni. Bilo je to ugodno iskustvo, pojačano možda dijelom i činjenicom da je glavnu riječ vodio mladi bračni par koji sam već otprije poznavao i simpatizirao. Moram priznati da sam tu možda po prvi puta doživio Božju riječ kao nešto stvarno i privlačno, no čak ni to nije bilo dovoljno da me zadrži. Krščanstvo je, barem što se mene ticalo, i dalje bilo dosadno, preozbiljno i nestvarno.
Konačno, nakon nekoliko godina tijekom kojih nisam ništa poduzimao za svoj duhovni razvoj, Bog je zaključio da sam spreman da krenem dalje i doveo me na jedan izniman i kvalitetan tečaj za upoznavanje krščanstva. Prva lekcija zvala se upravo: dali je krščanstvo dosadno, nevažno i zastarjelo? No začudo, ovoga puta nisam kući otišao prazna srca. Ovaj put sve je bilo drugačije. U crkvi u koju sam došao slušati tečaj ljudi su bili drugačiji nego što sam navikao. Bili su veseli, nasmijani, puni obzira i pažnje. Kasnije sam naučio da je to normalno krščansko ponašanje u crkvama u kojima je prisutan i djelatan Duh Božji, no tada sam bio istinski iznenađen.
Završivši tečaj želio sam nataviti dalje. Crkva u kojoj sam pohađao tečaj nije bila rimokatolička, no iskrenost i jasnoča nepatvorene Božje rijeći navela me da poželim ostati u toj crkvi i zajedno s tim ljudima postati učenik našeg Gospodina Isusa Krista. Godinu dana kasnije, moj sinčić izražava želju da vidi gdje to njegov tata odlazi svake nedjelje, te najmanje jednom tjedno. Poveo sam ga i danas se i on veoma raduje odlasku u crkvu. Razlog tome nije samo taj što je tamo stekao nove prijetelje, već i zbog toga što pohađa nedjeljnu školu u našoj crkvi, gdje ima priliku na djeci pristupačan način upoznavati Boga i Njegovu neizrecivu ljubav prema svem stvorenju.
Dok ovo pišem, Gospod je dotakao i srce moje supruge te je ohrabrio je da započne pohađati isti onaj tečaj koji je mene doveo u nježno naručje našeg spasitelja.
Uistinu, sada s lakočom mogu posvjedočiti da je, na slavu Božju, Krščanstvo doista istinito, doista važno i da ni najmanje nije dosadno, već je štoviše i nakon dvije tisuće godina jednako svježe i moderno kao u Isusovo vrijeme...
Poučen iskustvom, preporučio bih svakome kome se na nedjeljnoj misi zjeva od dosade pokušaj upoznavanja krščanstva iz nekog drugog, Bogu ugodnog kuta. Možda, na primjer, odlaskom u neku od manjih krščanskih crkava koje poučavaju neizmjenjeno i istinito Evanđelje Isusa Krista?
Post je objavljen 30.10.2005. u 22:54 sati.