Danas je stigao i taj dugo ocekivani suncani dan. Zaista ne pretjerujem kada kazem da su ga na vijestima nagovjescivali punih tjedan dana. U tjednom pregledu je nedjelja bila zacrtana kao jedno veliko zuto sunce sirokog osmjeha. I sva su se obecanja tete metorologinje(koja je inace trudna) ostvarila.
Ja, kao profesionalna nedjeljna ljencuga, odlucila sam iskoristiti poslijednje zrake sunca sto su se sjetile ovog kutka nase planete. Iz dubine mracnog podruma izvukla sam sportski bicikl. Kihanjem sam sa njega skinula prasinu, nakrcala se napitcima i sendrvicima i krenula u jurnjavu kroz ravnice posute kravama i ovcama. Tim je debelim bestijama ovo bio jedan od zadnjih dana pod plavim nebom prije no sto ih se zatvori u strogo kontrolirani prostor stale.
Da odmah na pocetku razjasnim par stvari: svi oni koji su posjetili moj grad i zgrazli se nad hrdvim biciklima vezanih celicnim okovima a bandere i ograde, pazite! Ta se vrsta vozila zove gradski bicikl. On mora biti neprivlacan kradljivcima, neupadljiv junkijima i otporan na ovdasnje vremenske prilike. Ona vrsta dvotocka kojom se dana paradiralo po biciklistickim stazama oko grada zove se sportski bicikl. Taj se cuva u zatvorenom prostoru, ima bezbroj brzina, amortizere, posebne kocnice, aluminijske okvire i jos brdo bljestavih kerifeka. Na takovom se primjerku ide u rekreaciju.
Sva sreca da se vecina naroda odlucila uputiti na setnje po plazama. Tako sam se ja u relativnom miru i pustosi odvozila uz tok rijeke . Za samo dvadesetak minuta od mog stana moze se uzivati u miomirisima lokalnog stocarstva, zelenih pasnjaka i brckanju gnjuraca i gusaka po uskim kanalima. Svi kliseji o kanalima i vjerenjacama su istiniti Brodici se vucaraju po mirnom tijeku vode. Sa profesionalnim biciklisickim timovima nisam se mogla usporedivat, pa sam se utrkivala sa veslacima. Njih sam moglia preticati. Kao i uvijek u tisini i daleko od popularnih medija, proradio mi mozak i zabavio me filozofskom mislju i cjenjenjem planete po kojoj se micem.
Svjetlost sunca je nesto cega se prerijetko sjetimo. Sve boje koje vidimo su rezultat razlicitog probijanja svjetlosnih zraka kroz materiju. Da tih valova nema bi sve bilo jednobojno. Zamislite da je sve sivo. Ili kricavo rozo? Ili da se svjetlost kroz cestice zraka drugacije lomi, pa da je nebeski svod tamno ljubicast. Da ne zaboravim ljepotu igre sjene i sunca. Jutarnje zrake u planinama doslovce bude zarkim sjajem sve na sto padnu. Crveno nebo uvecer prije kise. Pomicanje sjedalice u ljetnim mjesecima prema okretanju Zemlje da bi se uhvatio komad hladovine.
Kako nam se blizi zima sada Sunce na nasu polutku gleda iz nizeg kuta. Sto se nades sjevernije to ces ga krace imati prilike vidjeti u hladnim mjesecima. Prednost ovdasnjeg krajolika da je on toliko plosnat da se sunce ne moze u niti jednom trenu sakriti iza brda i baciti dolinu u tamu hlada. Kada se probudi gleda te ravno u oci. I iako se ne uzdize do vrhunaca svoj juznog polukruga zraci direktno i blisko nama koji hodamo ovim krajevima.
Nema puno dana kada cu vam hvaliti nizozemski krajolik, ali danas moram. Ipak sam za svaki slucaj nedavno kupila futrane papuce. Zima je ipak zima i tu nema sale.
Post je objavljen 30.10.2005. u 23:35 sati.