Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/loveislife4ever

Marketing

....................................

Ljubvna priča

Gdje da počnem?! Da pričam o ljubavi, kako velika samo ljubav može biti?! Slatka ljubavna priča, koja je starija od mora. Jednostavna istina o ljubavi, koju mi je on donio. Gdje da počnem?! Sa prvim njegovim zdravo?! On je donio značenje ovom mom praznom svijetu. Neće nikada druge ljubavi biti i drugog vremena. Došao je u moj život i učinio ga lijepim. On puni moje srce posebnim žarom, pjesmom anđela, dirljivim maštanjima. On puni moje srce i dušu sa mnogo ljubavi. Gdje god da odem nikada nisam sama, uvijek sa njim uz sebe. Posegnula sam za njegovom rukom...uvijek je tu! Koliko dugo će to trajati?! Može li ljubav biti umjerena satima?! Nemam odgovora sada, ali ovako mogu reći, znam da ću ga trebati, dok zvijezde ne spale sav put. I on će biti tu....


Legenda o ptici


Prema jednoj legendi postoji ptica koja pjeva samo jednom u životu, ljepše nego bilo koji drugi stvor na ovoj zemlji. Od trenutka kad napusti gnjezdo ta ptica traži trnovito drvo, i nema mira dok ga ne nađe. Uvuće se među njegove divlje, isprepletene grane, i pjevajući, nabode svoje tijelo na najduži, najoštriji trn. Dan umire, njena bol prerasta u pjesmu daleko ljepšu od pjesme slavulja ili ševe. Cijena te predivne pjesme je život, a Bog na nebu se osmjehuje, JER ONO NAJBOLJE ŠTO POSTOJI MOŽE SE DOBITI SAMO PO CIJENU VELIKE BOLI.....ILI BAR TAKO KAŽE LEGENDA!!!!!!


Sanjalica

Još jednom je noć zagrlila grad,
još jednom ispisujem beskrajne stranice tuge.
Iz moje si duše uzeo zadnju kap života
dok smješile su mi se oči tvoje.
Za tebe ja više nemam snova,
niti mi srce treperi
kad moje te misli sretnu.
Ja sam ptica pjevica što ne pjeva više.
Ja sam cvijet proljetni što ne traži kiše.
Ja sam val bez žala.
Ja sam duše što za ljubav nije znala.
Još samo “zbogom” imam dati,
iako ti za mene nikada nisi znao,
niti ćeš ikada znati.
Gledao si u mene, ali me nisi vidio.
Držao si me za ruku, ali me nikada nisi dotaknuo.
Ja nikada nisam postojala,
jer bila sam previše obična,
jer sam se svega bojala.
Ovo je zadnja suza što ju za tebe prolijevam,
ovo su zadnji stihovi što ih za tebe pišem.
A ti ćeš biti miran, jer nikada nečeš shvatiti
da si ranio malu pticu,
da si ubio sanjalicu.....




Post je objavljen 30.10.2005. u 22:45 sati.