Muško i žensko.
Život i smrt.
Zdravlje i bolest.
Ljubav i mržnja.
Radost i žalost.
Smijeh i suze.
Dobro i zlo.
Dan i noć.
Bijelo i crno.
...
Nisu li ovo različiti polovi jedne te iste stvarnosti?! Kako bismo ih shvaćali ako jedne ne bismo opisivali odsustvom ili nedostatkom drugih?! I muško i žensko su polovi jedne te iste stvarnosti – čovjeka. I sve ono što čovjek vidi, osjeća, doživljava... razapeto je između ove dvije krajnje stvarnosti, balansira između pozitivnog i negativnog. Bez jednoga, drugo vjerojatno ne bi imalo smisla. Jer kao što ne podnosimo previše žalosti tako ne podnosimo ni previše radosti. Ali radije ipak gledamo smijeh nego suze na drugome. Bolje im stoji. A manje nas uzrujava. Zašto?! Kad su upravo suze nekada iscjeljujuće?! Između previše i premalo izabirem sredinu za sve nas/vas!
Post je objavljen 30.10.2005. u 22:02 sati.