Ahhhhhhh...kako je ljepo izuti tenesice i ispružit se u stolcu ispred kompjutera nakon klizanja...e kak sam se umorila...
ma ono ukratko ,bilo je luuudo!Jednostavno rečeno,savršeno!Čak mi i de ok...očekivala sam ono...da će mi okreti bit koma,a kad tamo ,sigurnija sam nego ikad!Čak se u skoro punoj brzini okrećem i šišam unatrag!!He he ...kako ja to obožavam...vjerojatno zbog moje taštine...eto...volim kad mi se ljudi dive... lol
No ono...još sam nešto skužila...ja sam khm...imam čudne ideje.Shvatila sam da volim biti dominantna.Jer kad nema niko jači ili bolji,odma sam i sigurna.Nema toga kaj me može srediti.Ali kad više nemam kak bi se reklo...čim neko bolji ( a takvih hvala Bogu ima,imače bi se do neba umislila ) upadne na led...snaga se gubi iz nogu,pokreti su nesigurni...gubim se...
Tak sam ja prije imala jedan tik zbog kojeg sam skoro odustala.Dake...vratimo se na početak...kad sam imala 7 godina.Onda sam prvi put stupila na led.Išla sam jednom godišnje,s mamom koja me postupno učila...i ja sam bivala sve bolja s vječnim snom kak ću jednog dana trenirat.Jednostavno...nije mi bilo važno ništa drugo nego ja i led.A onda iako smo svake zime išle svaki tjedan...razlika između mene i onih koji treniraju,postajala je sve veča i veča...a ja nisam mogla trenirat ni zbog škole,a ni zbog staraca koji me nisu pustili zbog mene,iako su me ovi iz kluba zvali.Kad sam jednom shvatila da se moj san ne će ostvariti...da nikada ne ću raditi te piruete ni skokove....bila sam ono slomljenja.Razlozi nisu bili bitni.
Klizanje je za mene sve više postajalo gorko.To je trajalo ...pa do prošle godine...nekako sam izgurala sezonu...jer me mama tjerala da idem kolko sam god bila bezvoljna.
I u kombinaciji je bila ONA.Klinka od 6-7 godina.Savršeno je klizala...meni pred očima...ko da mi sudbina trlja ranu na sol.Umirala sam od ljubomore...nekad sam skoro plakala na ledu...zbilja.Tako sam se jadno osjećala zbog svega.
No sva je radost bila odnesena...nečime...ko da je nikad nije ni bilo...ne znam kako sam od klinke koja jurca po ledu i izodi idiotarije postala...netko...samo mi je uspjeh bio bitan...vjerojatno zbog moje...khm...borbenosti...ono svaki puta kad je u nečemu natjecanje ja imam gotovo bolesnu potrebu pobjediti...
no dakle...možda sam se čak preko praznika i opametila...ono shvatila sam...
sad sam zahvalna starcima kaj su mi dali djetijnstvo umjesto beskonačnih dana provedenih na treningu...dali su mi izbor...mogu biti što god poželim,i ne ću se kajati jer sam na nešto potratila vrijeme...čak me danas pogled na onu malu...dobro nije bila ona,bila je neka druga...al nije me ni razljutio...ne znam...ono čudno...al uopče me nije bilo briga za nju...doforala sam si hrpu frendica koje pljuga kližu da ih mogu zafrkavat i smijat im se...i ono...to mi je bilo dovoljno,naš smjeh zajedno...ta sloboda...užitak u osjećaju vjetra u kosi ...a kad bi i pala u kriiiiiiiizu...ono da me baš ufati napadaj ljubore...samo par misli na nekoga i sve je bolje.Možda ljubav od nas zbilja čini bolje ljude?Nadam se da da.
Ah i tako ja ono živim...još uvjek u dilemama no nema veze...nije to niti tak strašno ;)
No kaj sam htjela reči...da!! Kia je otvorila blog!! Yeeeii!! Link je prvi u boxu s linkovima... a adresa je http://modernwitch.blog.hr/
Sad jedva čekam da se sve to počne razvijeti!!He he...al če bit luudo.
Ono ona je faaakat zakon...best frendice smo več 10 godina...
A do onda...ahhh..moram se derat na icq...nemam drugog izbora... LOL
Dakle...pozdravi!Svima ,baš svima!!I ko ih ne će ,nema veze,zaljepit ću vam ih za leđa!!!Pa budete ih opet uzeli!Jel jasno?? :)

P.S.
Sorryte svi vi koji ste išli samnom...od usredotočenosti na sebe ko i obično zaboravila sam reči da ok kližete...ono...ne moram vas držat za ruku...a to je ono bitno ;) no nadam se da ćete jednoga dana smoči snage da mi oprostite ... ;)
Zbilja vam ide i dobro kolko dugo niste klizale...
Post je objavljen 30.10.2005. u 19:25 sati.